Isaija 53. ?

Pedeset i treće poglavlje knjige proroka Isaije (u daljem tekstu Ješajahu), predstavlja preljepu pjesmu o istoriji Izraelskog naroda i njegovom pravednom "ostatku" koji je uvijek bio vjeran Bogu i Njegovom Zavjetu. 




Pored toga, srž pjesme se fokusira na vrijeme otkupljenja, uzvišenja i proslavljenja jevrejskog naroda tokom "mesijanskog doba", koje je opisano u samoj pjesmi. Ovo poglavlje je ustvari samo dio pjesme, koja počinje u trinaestom stihu prethodnog poglavlja, i to je samo jedna od četiri pjesme o Božjem slugi, Izraelu, koje nalazimo u knjizi proroka Ješajahua. Generalno govoreći, pjesma proročki opisuje reakciju svjetskih lidera (careva), u jednom trenutku budućnosti, kada budu svjedočili Božjem izbavljenju Izraela. Stihovi opisuju njihov šok i čuđenje novonastalom situacijom, priznavanje greške i pokajanje u kontrastu sa pređašnjom mržnjom i neprijateljskim odnosom prema jevrejskom narodu.

Jer ću tada promijeniti narodima usne, te će biti čiste, da bi svi prizivali ime Gospodnje i služili mu jednodušno. -Cefan'ja/Sofonija 3:9

Dok hebrejski tekst na više mijesta jasno i nedvosmisleno identifikuje Izrael kao slugu koji pati i na kraju biva uzvišen (pravedni ostatak koji se drži Saveza - Ješajahu 10:20-23; Zahar'ja 13:7-9), što je ujedno kontekst i tema u svim ostalim proročkim knjigama, tokom skoro 2 milenijuma ovo poglavlje je korišteno kao "kamen temeljac" hrišćanske tvrdnje da je Isus Hristos, tj. Mesija. Međutim, kada dublje "zagrebemo" izvorni hebrejski tekst možemo vidjeti da su ove tvrdnje uglavnom bazirane na pogrešnim prevodima i očiglednim izvrtanjima jednostavnog značenja teksta. Zato je jako važno i više nego nepohodno da prilikom analize konsultujemo hebrejski tekst, jer prilikom prevoda se u dosta slučajeva gubi suštinska poruka teksta. S druge strane, i sami prevodioci nerijetko dopuštaju svojim vjerovanjima i predrasudama da utiču na prevode, što stvara dodatnu poteškoću u razumjevanju određenih stihova koji su prevedeni na nejevrejske jezike. U kontekstu ove analize koristićemo već postojeće srpsko-hrvatske prevode (uglavnom Daničića), a diretkan prevod sa hebrejskog ću obrađivati samo na mijestima koja su bitna za našu analizu, tamo gdje je drastično promijenjen smisao izvornog teksta.

U nastavku ćemo analizirati svaki od stihova ove pjesme, trudeći se da za svaku tvrdnju pružimo adekvatnu potporu u ostatku Tanaha.  Ovo je jako važno kako bi uvidjeli da ideja o Izraelu kao "slugi koji pati i na kraju biva uzvišen" nije proizvod nečijeg pristrasnog tumačenja, već da se taj koncept i ta ideja provlači kroz cijeli Tanah - što se definitivno ne može reći za ideju o božanskom Mesiji rođenom od djevice, koji pati i umire da bi nas spasio od sopstvenog gnjeva i kazne, prokletstva zakona koga u stvari nikada nismo ni mogli držati.

Prije nego što analiziramo konkretne stihove osvrnućemo se na dvije jako važne stvari. Kao prvo, neophodno je da bilo koje stihove analiziramo u kontekstu! Iako u 53. poglavlju knjige proroka Ješajahua, sluga nije direktno nazvan Izraelom, kontekst cijele pijesme kao i čitava knjiga ukazuju na to da je u pitanju Izrael. Evo samo nekih citata iz knjige proroka Ješajahua:

Ali ti, Izrailju, slugo moj; Jakove, kojega izabrah, sjeme Avrama prijatelja mojega!(41:8)

Ali sada čuj, Jakove, slugo moj, i Izrailju, kojega izabrah. Ovako veli Gospod, koji te je stvorio i sazdao od utrobe materine, i koji ti pomaže: ne boj se, slugo moj Jakove, i mili, kojega izabrah. (44:1-2)

Pamti to, Jakove i Izrailju, jer si moj sluga; ja sam te sazdao, sluga si moj, Izrailju, neću te zaboraviti. (44:21)

Radi sluge svojega Jakova i Izrailja izabranika svojega prozvah te imenom tvojim i prezimenom, premda me ne znaš. (45:4)

Izidite iz Vavilona, bježite od Haldejaca; glasno pjevajući objavljujte, kazujte, razglašujte do krajeva zemaljskih; recite: izbavi Gospod slugu svojega Jakova. (48:20)

I reče mi: ti si sluga moj Izraele, tobom ću se proslaviti. (49:3)



Pored toga, na mnogim drugim mijestima u Tanahu nalazimo identičnu sliku Izraela kao sluge Božjega (Jer 30:10 46:27-28; Ps 136:22). Sve ovo nam ukazuje na jedan princip u širem kontekstu i zato je zaista čudno, osim ukoliko tekstu ne prilazimo sa već formiranim stavom i predrasudama, odjednom pomisliti da je Ješajahu 53 drugačiji i da govori o nekoj konkretnoj osobi (van konteksta cijele knjige i Tanaha).

Druga jako bitna stvar, a ujedno i jedan od glavnih kritika na ova razmišljanja, jeste stav da se "sluga koji pati i biva uzvišen" ne može odnositi na Izrael (ili više osoba unutar Izraela) jer ovi stihovi o njemu govore u jednini!? Ovo je česta greška koju pravi većina ljudi, jer dovoljno ne poznaju Tanah, kulturu bliskog istoka i istorijski kontekst ovih i sličnih tekstova. Ukoliko bolje obratimo pažnju, a to je jasno i iz stihova koje smo iznad analizirali, možemo vidjeti da se u Tanahu jevrejski narod u velikoj većini slučajeva pojavljuje kao jedan entitet i da mu se Bog obraća u jednini iako je u pitanju čitav narod sastavljen od više pojedinaca. Npr. kada se Bog, na Sinaju, obraća jevrejskom narodu, svih "deset govora" koji čine Dekalog su izgovoreni i zapisani kao da se Bog obraća pojedincu (u jednini), a u stvari Bog se obraća čitavom narodu (množina).

Jevrejski narod je jedinstvena cjelina (odatle jednina), povezan istim Zavjetom kojim dijeli istu nacionalnu sudbinu (Šemot/2.Moj 4:22; Devarim/5.Moj 32) na koju utiču kako djela pravednika tako i onih što su skrenuli sa Božjih puteva (Vajikra/3.Moj 26). Zbog toga se, na ovim i mnogim drugim mjestima, u Tanahu o narodu Izraela govori u jednini (Hošea/Osija 14:6-7; Jirmijahu/Jeremija 50:19), iako je više nego očigledno da ta jednina uključuje cijeli narod ili ponekad dio naroda (množinu).

Zašto se onda u Hrišćanstvu ova proročka pjesma o slugi primjenjuje na Isusa kao osobu? Dio odgovora leži u teološkoj pristrasnosti i predrasudama, dok su druge stvari produkt pogrešnih prevoda ili pak očiglednih izmjena izvornog hebrejskog teksta, kako bi se prevodi što više "uklopili" u već formiranu priču - iako kontekst Tanaha ni na jednom drugom mijestu ne podržava takvu priču o stradalnom Mesiji koji umire za grijehe čovječanstva. 

Hrišćanstvo, ili hrišćanski pisci, ovim i sličnim tekstovima pristupaju retrospektivno tražeći i najmanju naznaku Isusovog ispunjenja, pri tome grubo kršeći kontekst i jednostavno značenje tekstova, kreirajući raznorazna "ispunjena proročanstva", pridajući im neko skriveno gnostičko značenje znano samo "odabranima" i "prosvjetljenima". S druge strane, izvorni jevrejski koncept uči da su ti i slični tekstovi pisani jednostavnim i razumljivim jezikom, koji su bez ikakvih problema mogli da razumiju i nepismeni jevrejski pastiri (obični ljudi) - a ako i postoji nekoliko "slojeva" unutar samoga teksta, svaki od njih je neraskidivo povezan sa jednostavnim "pešat" značenjem, koji ujedno predstavlja i primarno značenje teksta! Jedan od najboljih primjera ovog pristupa jeste navodno ispunjenje proročanstva o "bezgrešnom začeću i rođenju Mesije" o kojem je pisano u jednoj od prethodnih analiza, a koje se može pročitati na linku ispod:

https://www.facebook.com/notes/eliyahu-yardeni/da-li-je-novozavjetno-bezgrješno-začeće-stvarno-najavljeno-u-starom-zavjetu/723548164343064

Pored toga, jedna poučna priča na najbolji mogući način ilustruje ovakav pristup tekstu.

Priča kaže da je neki strelac jednog dana otišao u šumu da vježba gađanje. Kako je ušao u šumu odmah je  zapazio metu za gađanje na jednom drvetu i strelu zabijenu u sam centar. Nastavio je i dalje da šeta sve dok nije opazio na još nekoliko stabala zabijene strele u sam centar meta.
Svojim očima nije mogao da vjeruje i pitao se kako može postojati čovjek koji je toliko precizan sa lukom i strelom. U istom trenutku je pomislio kako bi želio upoznati tog čovjeka ne bi li od njega naučio da i on bolje gađa. Jer pogoditi jednom u centar može biti slučajnost, ali pogoditi toliko puta zaredom nikako ne može biti slučajno, već djelo nekog izvrsnog strelca koji se rađa jednom u hiljadu godina.
Dok je tako zamišljeno šetao šumom, razmišljajući o ovom izvrsnom strelcu, u daljini je ugledao jednog mladića kako nosi luk i strelu. Odmah mu je otišao u susret i sa nestrpljivošću u glasu pitao:
"Da li možda poznaješ strelca koji je pogodio sve ove mete, jer boljeg od njega zasigurno nema a ja bih da učim od najboljih."
Mladić mu je kroz smijeh odgovorio kako poznaje strelca, čime je istovremeno pobudio i radoznalost kod ovog čovjeka.
"Šta je smiješno?" - zapita čovjek mladića.
"Ja sam taj strelac" - odgovorio je mladić.  "A smiješno mi je da hoćeš od mene da učiš, jer steći vještine koje ja posjedujem je poprilično lako i jednostavno. Za to ti ne treba nikakva posebna viježba, dovoljno je da samo imaš malo mašte."
Čovjek je zbunjeno gledao u mladića i ništa mu nije bilo jasno, a mladić je nastavio sa odgovorom i dodao:
"Vrlo je lako i jednostavno. Prvo odapneš strelu u drvo, a onda samo dođeš i oko strele iscrtaš metu."



Na sličan način je "ispunjena" većina proročanstava o Isusu (kao i ovo u Ješajahu 53), jer postoji već formirana priča i koncept koji se na silu uscrtava u određene tekstove. Ti tekstovi govore o nekim drugim stvarima, ali na prvi pogled dosta ljudi ima utisak kako su proročanstva ispunjena "tačno u centar".

Prema tome, u nastavku ćemo analizirati ovu proročku pjesmu, stih po stih, kako bi vidjeli da li se oni odnose na Izrael ili ne, na jednu individuu ili ne, kao i da li u ostatku Tanaha postoje ista ili slična proročanstva koja će nam pomoću u sklapanju ovog mozaika. Rezultati tog istraživanja nikako ne smiju predstavljati dogmu, nego jednu poštenu, objektivnu i racionalnu analizu koja možda neće odgovoriti na sva moguća pitanja koja imamo, ali će svakako ukazati na valjanost i potpunu opravdanost tvrdnje o Izraelu kao "Božijem slugi koji pati i biva uzvišen".  Pjesma započinje sa sledećim stihovima:

  • "Gle, sluga će moj biti srećan, podignuće se i uzvisiće se i proslaviće se."(52:13)

Ovde Bog daje jednu vrstu proročanstva i obećanja za "svog slugu", a već ranije smo ustanovili da je Izrael kroz čitavu knjigu proroka Ješajahua nazivan ovim imenom (kao i u ostatku Tanaha). Pored toga, konktest stihova prije i poslije ove pjesme (52. i 54. poglavlje) jasno i nedvosmisleno ukazuju da je sluga o kojem se ovde govori upravo Izrael, koji se opisuje u različitim slikama (zarobljena djevojka, nerotkinja itd.) a svaka od njih govori o njegovim mukama i kasnijem izbavljenju i uzvišenom položaju koji će imati. Na mnogim drugim mjestima Tanaha, Izrael je takođe uspoređen sa slugom koji pati i koji se na kraju uzvisuje, narodi mu služe itd itd. Evo samo jedan stih koji govori o identičnoj slici:

A vi ćete se zvati sveštenici Gospodnji, sluge Boga našega govoriće vam se, blago naroda ješćete i slavom njihovom hvalićete se. Za dvostruku sramotu vašu, i što se pjevaše: rug je dio njihov, zato će u zemlji njihovoj naslijediti dvojinom i imaće vječnu radost... I sjeme će se njihovo znati u narodima i natražje njihovo među plemenima; ko ih god vidi poznaće ih da su sjeme koje je blagoslovio Gospod. -Ješajahu/Isaija 61:6-7.9 


I reče mi: *ti si sluga moj Izraele, u tebi ću se proslaviti. -Ješajahu/Isaija 49:3

*Ono što je posebno interesantno jeste da je ovaj stih (49:3) u Daničićevom prevodu Tanaha preveden na takav način da je sluga neko ko se proslavlja u Izraelu, a ne da je sluga Izrael, što je opet izvrtanje prevoda zarad teoloških predrasuda.

I reče mi: ti si sluga moj, u Izrailju ću se tobom proslaviti(49:3 - prevod Daničić)

Zapazite kolika je to razlika i koliko se mijenja smisao samog teksta ukoliko čovjek ne može, ili ne zna, da provjeri izvorni hebrejski tekst. Slične stihove koji takođe govore o Izraelu  kao slugi, a nalaze se u istoj knjizi, možemo pronaći na sledećim mjestima: Ješajahu/Isaija 41:8-9;  44:1-2.21; 45:4;  48:20;  49:3;  54:17; 63:17;  65:8-9.13-15;  66:14.

Postoji sijaset drugih stihova iz cijelog Tanaha koji isto tako govore o Izraelu. Navešću samo jedan kako bi vidjeli da je to identična slika koju priča prorok Ješajahu i da nema ništa čudno u tome da Izrael pati da bi na kraju bio uzvišen!

A ti se ne boj, slugo moj Jakove, i ne plaši se, Izrailju, jer evo ja ću te izbaviti iz daljne zemlje i sjeme tvoje iz zemlje ropstva njegova; i Jakov će se vratiti i počivaće, i biće miran i niko ga neće plašiti. Ti se ne boj, slugo moj Jakove, govori Gospod, jer sam ja s tobom; jer ću učiniti kraj svijem narodima, u koje te prognah, ali tebi neću učiniti kraja, nego ću te pokarati s mjerom, a neću te ostaviti sasvijem bez kara. -Jirmijahu/Jeremija 46:27-28


Uz sve ovo, više nego jasno je da sam kontekst cijele knjige Ješajahua (i prije i poslije 52:13) jasno govori o kom je slugi riječ. Pogotovo kada se uzme u obzir slika stradanja, a prije svega njegovog uzvišenja i slave (Ješajahu/Isaija 45:25; 49:23;  60:1-3.14-15;  62:2-3.11-12; Cefan'ja/Sofonija 3:19-20). Prema tome, Isaija 52:13 govori o budućoj sreći Izraela, o njegovoj pokajanju, uzvišenju i slavi, što je slika koju nalazimo i na drugim mjestima Tanaha.  

  • "Kako se mnogi začudiše tebi, što bijaše nagrđen u licu mimo svakoga čovjeka, i u stasu mimo sinova čovječijih. Tako će opet udiviti mnoge narode, carevi će pred njim zatisnuti usta svoja, jer će vidjeti što im nije kazivano i razumjeće što nijesu slušali." (52:14-15)

U suštini, ovo je slika jevrejskog naroda tokom čitave istorije. Jevreji su poniženi, protjerani, bez igdje ikoga - a narodi postupaju sa njima kao sa nižim bićima (Eha/Plač Jeremijin 4:8). Za sve su im Jevreji krivi, od Amana pa sve do Inkvizicije i današnjih dana. Mi smo "djeca đavola" koja iza kulisa vladaju ovim svijetom, koja se skoro uvijek na karikaturama predstavljaju izopačenih i izvitoperenih lica punih mržnje. Jevreji su ti koji kolju nevinu djecu, šire kugu i uništavaju narode među kojima se nalaze. Sve to je slika antisemitizma koji je vjekovima sustizao Jevreje kao narod. I za sve patnje kroz koje jevrejski narod prolazi narodi imaju opravdanje, bilo da su "razapeli Boga", "nisu prihvatili posljednjeg proroka", "vladaju svijetom", "niža su rasa" itd itd itd.

Međutim, ono što je interesantno, sve to je prorečeno i sve je dio procesa i jedne šire slike - jer na kraju vidimo kako su narodi ti koji shvataju da su u zabludi, a ne obrnuto. Skoro čitav monoteistički svijet čeka da Jevreji priznaju grešku.. Hrišćani čekaju da se Jevreji "opamete" i prepoznaju Hrista, dok Muslimani isto tako očekuju da će prihvatiti Muhameda. Sve su to očekivanja, a mi vidimo šta je realna budućnost na osnovu proročanstava. Nejevreji su ti koji priznaju da su u krivu, i oni su ti koji su šokirani razvojem događaja na samom kraju, a ne obrnuto. Narodi i carevi i dan danas znaju sve o hiršćanstvu i islamu, jer skoro 4 milijarde ljudi pripadaju ovim pokretima. I svi oni veruju da su Jevreji odbačeni i krivi, a oni u pravu.

Zamislimo samo na trenutak, kakav će to šok biti za tolike milijarde ljudi kada Bog u budućnosti, na natprirodan način, izbavi Izraela i proslavi ga tako da svi vide da je Bog sa njim? Šta će biti ako se ispostavi da Jevreji nisu krivi zato što ne smatraju Isusa za Otkupitelja, Boga ili Mesiju? Šta će biti ako se ispostavi da su u pravu za Muhameda? Nema boljeg opisa od ovih riječi:

Carevi (vladari) će pred njim zatisnuti usta svoja, jer će vidjeti što im nije kazivano i razumjeće što nijesu slušali. -Ješajahu 52:15

I to je upravo slika koju čitamo i na drugim mjestima u Tanahu:

Kao u vrijeme kad si izašao iz zemlje Misirske pokazaću mu (Izraelu) čudesa. Narodi će vidjeti, i postidjeće se od sve sile svoje; metnuće ruku na usta, uši će im zagluhnuti. -Miha/Mihej 7:15-16

Identičnu sliku nalazimo i u Ješajahu/Isaija 41:11; Jirmijahu/Jeremija 16:19 i sličnim odlomcima.

Prema tome, ovde vidimo da se narodi čude, šokirani su i pitaju se kako je moguće da su cijelo vrijeme bili u krivu kada je u pitanju odnos prema Izraelu.

Sada idemo na analizu 53. poglavlja, koje je neodvojiva cjelina prethodnih stihova i nastavak pjesme koju analiziramo. Podjela Biblije na poglavlja i stihove je noviji izum uveden radi lakšeg čitanja i snalaženja, a često puta su poglavlja birana namjenski, u skladu sa teološkim predrasudama. Zbog toga, svaki čitalac treba imati na umu ove činjenice - jer ljudima, često puta, ovo zna predstavljati veliki problem prilikom proučavanja i razumijevanja određenih stvari iz Tanaha.

  • Ko vjerova propovijedanju našemu, i mišica Gospodnja kome se otkri? (53:1)

Ključ za pravilno razumijevanje čitavog 53. poglavlja leži u pravilnom razumijevanju ovog stiha (kao i 8. stiha na koji ćemo se posebno osvrnuti kada do njega dođemo). Ko ovde govori i ko postavlja ova pitanja?

Uvrežena predrasuda jeste da ovaj stih izgovaraju Jevreji, jer pretpostavka je uvjek bila da su oni ti koji su "otpali" od Boga, koji su u krivu i koji treba da se pokaju za svoj otpad. Međutim, kao što smo vidjeli kontekst stihova ispred ukazuje na to da su nejevrejski vladari ti koji se čude izbavljenju i uzvišenju Božjeg sluge Izraela, uprkos njihovim dijametralno suprotnim očekivanjima.  Oni u tom šoku uviđaju novonastalu realnost i postavljaju pitanje iz 1. stiha, kao i ostale konstatacije koje nakon toga slijede. S tim u vezi, ova misao iz 1. stiha je samo nastavak šokantne situacije iz finala prethodnog poglavlja.  Interesantno je da katolički prevod Stvarnost prepoznaje ovu činjenicu i zbog toga jasno naglašava ovu povezanost.

"Mišica Gospodnja" se kroz cijelu istoriju otkriva jevrejskom narodu kako bi ga spašavala od fizičkog progona i istrebljenja (Šemot/2.Moj 3:20; Devarim/5.Moj 26:8; Ješajahu/Isaija 51:9, 52:10, 63:12; Jirmijahu/Jeremija 21:5, 27:5; Ehezkiel/Jezekilj 20:33 itd).

U narednim stihovima, kada Bog proslavi Izraela, narodi (nejevreji) prepoznaju njegovu misiju (Šemot/2.Moj 19:6; Ješajahu/Isaija 61:6 itd.) i shvataju gdje su griješili.

Jer ću tada promijeniti narodima usne, te će biti čiste, da bi svi prizivali ime Gospodnje i služili mu jednodušno. -Cefan'ja/Sofonija 3:9

  • Jer izniče pred njim kao šibljika, i kao korijen iz suhe zemlje; ne bi obličja ni ljepote u njega; i vidjesmo ga, i ne bješe ništa na očima, čega radi bismo ga poželjeli. Prezren bješe i odbačen između ljudi, bolnik i vičan bolestima, i kao jedan od koga svak zaklanja lice, prezren da ga nizašto ne uzimasmo. (53:2-3)
  

U 11. poglavlju knjige proroka Ješajahua postoji opis Mesije koji izniče kao šibljika iz korjena Jesejeva, ali kontekst tog poglavlja ukazuje na nekoga ko donosi mesijanko doba, sud i pravdu, jednom rječju pravedno Tora društvo. To je lider (sudija) koji niti je prezren niti je odbačen, već tokom njegovog pojavljivanja Bog sakuplja "prezrene i odbačene" sa svih strana svijeta.

Tako da su ovi stihovi očigledno simbolički opis rođenja Izraela koji je lutao po pustinji, gdje je gledajući ljudskim očima bio predodređen na propast i smrt. U to vrijeme Izrael je bio jedan od najmanjih naroda, potlačen i odbačen, prodan u ropstvo i osuđen na sigurnu smrt.

Jer si ti narod svet Gospodu Bogu svojemu, tebe je izabrao Gospod Bog tvoj da mu budeš narod osobit mimo sve narode na zemlji. Ne zato što bi vas bilo više nego drugih naroda prihvati vas Gospod i izabra vas; jer vas bijaše manje nego ikojega drugoga naroda. -Devarim/5.Moj 7:6-7


Međutim, Bog je taj koji je uzeo taj isti narod izbavio i od njega načinio drvo koje će svojim plodovima blagosloviti cijelu zemlju. Identičnu sliku čitamo i u Devarim/5.Moj 32:9-10, Tehilim/Psalam 80:8, Hošea/Osija13:5.

Kada je u pitanju patnja, prezrenost i odbačenost isti opis Izraela imamo i u knjizi proroka Jirmijahua...

Jer ovako veli Gospod: smrtan je polom tvoj i rana tvoja ljuta. Nema nikoga koji bi se primio tvoje stvari da te liječi, nema lijeka koji bi ti pomogao… Jer ću te iscijeliti, i raneću ti izliječiti, govori Gospod, jer te zvaše otjeranom: Sionom, kojega niko ne traži. -Jirmijahu/Jeremija 30:12-13.17

... kao i na mnogim drugim mjestima u Tanahu (Eha/Plač Jeremijin 1:11; Ehezkiel/Jezekilj 16:5, 35:5-6;  Hošea/Osija 6:1;  Ješajahu/Isaija 1:5-6 30:26, 49:7, 60:15; Miha/Mihej 1:9).

Pored svih ovih činjenica, ova slika drveta koje se bori da izraste na suhoj zemlji, sasvim sigurno predstavlja i opis teškog stanja Izraela tokom rasijanja. Ako pogledamo istoriju jevrejskog naroda u dijaspori, ona je prepuna događaja gdje nejevreji tlače i proganjaju Jevreje, trpaju ih u geta, ubijaju, optužuju za sve moguće i nemoguće zavjere - bukvalno ih preziru, što je posebno vidljivo tokom perioda socijalnih ili drugih društvenih nemira koje razdiru te zemlje i narode. Nema ni jednog naroda na zemaljskoj kugli koji je imao "svoje Jevreje" a da ih nije tlačio, mučio i proganjao. Antisemitizam je duhovna bolest od koje boluje cijelo čovječanstvo, i zato će šok biti upotpunjen kada Bog pokaže šta misli o tome. U jedno možemo biti sasvim sigurni - mnoga usta će biti zatisnuta!

  • A on bolesti naše nosi i nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muči. Ali on bi ranjen *za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo. (53:4-5)

*Kao prvo hajde da se osvrnemo na ovaj dio "Ali on bi ranjen za naše prestupe, izbijen zanaša bezakonja." Ovo je još jedan klasičan primjer izvrtanja hebrejskog teksta kako bi se prevodi uklopili u teološke pretpostavke o Isusu. Ispravan prevod bi bio:

"A on je ranjen zbog naših prestupa, izbijen zbog naših bezakonja."

והוא מחלל מפשׁענו מדכא מעונתינו.

Zašto je ovo bitno? Zato što scenario u prevodima stvara sliku da je sluga "zamjena" za grijehe i prestupe (uvriježena predrasuda "za grijehe jevrejskog naroda"), što je klasično hrišćansko učenje o Mesiji koji pati i umire kako bi bio otkup za tuđe grijehe. Ovako nešto ne postoji u Tanahu zato se ta ideja neopravdano učitava u prevode, jer u hebrejskom tekstu, slugine rane i modrice nastaju kao posljedica prestupa i bezakonja naroda koji su tlačili Jevreje. Dva totalno različita smisla, a promijenjena je samo jedna jedina riječ!

Šta je zajedničko za sve narode? Rekli smo da je to antisemitizam. Međutim, šta je u samoj srži antisemitizma i šta je to čime narodi opravdavaju i hrane svoju patološku mržnju prema Jevrejima?

"Bog ih je odbacio i sada ih kažnjava jer su uradilito to, to i to... Zaslužili su... Oni vladaju svjetom i sl." – zar ne?

Narodi generalno vjeruju da su Jevreji zaslužili sva progonstva i mučenja koja ih snalaze u dijaspori. Time opravdavaju svoja bezakonja i prestupe, i tako pronalaze svoj "mir". Misle, riješićemo se Jevreja i odmah ćemo bolje da živimo.

Narod je moj stado izgubljeno; pastiri njegovi zavedoše ga, te luta po gorama, ide s brda na humove, zaboravivši stan svoj. Ko ih nađe, proždiraše ih, i neprijatelji njihovi govoriše: nećemo biti krivi, jer zgriješiše Gospodu, stanu pravde, Gospodu, nadu otaca njihovijeh. -Jirmijahu/Jeremija 50:6-7

Kako će se narodi izlječiti ranom Izraela? Prorok o tome jasno govori na drugom mjestu, kada kaže:

Neće uditi ni potirati na svoj svetoj gori mojoj, jer će zemlja biti puna poznanja Gospodnjega kao more vode što je puno. I u to će vreme za koren Jesejev, koji će biti zastava narodima, raspitivati narodi, i počivalište Njegovo biće slavno. -Ješajahu/Isaija 11:9-10

Kada će se to desiti?

I podignuće zastavu narodima i prognane Izrailjeve i rasijane Judine sabraće s četiri kraja zemaljska. -Ješajahu/Isaija 11:12

Prema tome, ovde vidimo jedan proces. Bog preko svog Mesije uspostavlja pravedno Tora društvo i sakuplja sav rasijani Izrael (Juda + Izrael - 10 "izgubljenih plemena"), a kao šlag na torti i svi narodi se iscjeljuju, jer će cijela zemlja tada poznati "Božji prst". Rana rasijanja koja je toliko dugo zadavala strašne muke i progone Izraelu preko naroda (nejevreja), sada tim istim narodima donosi iscjeljenje.

Ova "rana" je zaslužena na osnovu Saveza između Boga i Izraela (Vajikra/3.Moj 26), ali je isto tako trebala da bude i test za narode kako bi se pokazao svačiji odnos prema Božjem slugi (Ješajahu/Isaija 54:11-17; Zahar'ja 1:15, 2:8; Tehilim/Psalam 83).  Pošto je Izrael rasijan po cijelom svijetu, prilikom otkupa i izbavljenja svi narodi će imati priliku da od "svojih (pravednih) Jevreja" čuju ono "što im nije kazivano" i da razumiju ono što do tada nisu slušali.

U to će vrijeme deset ljudi od svijeh jezika narodnijeh uhvatiti jednoga Judejca za skut govoreći: idemo s vama, jer čujemo da je Bog s vama. -Zahar'ja 8:23

  • Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas. (53:6)


Ovde napokon nestaje jeftinih izgovora kojim su narodi opravdavali svoju patološku mržnju i antisemitizam, jer sada je "sva zemlja puna poznanja Gospodnjeg" i narodi uviđaju svoju grešku. Budući bez Tore koju su odbili, svaki narod je išao "svojim putem" i svi su zalutali kao ovce bez pastira, jer...

Riječ je tvoja (Tora) žižak nozi mojoj, i vidjelo stazi mojoj. -Tehilim/Psalam 119:105

Kada nema Tore svako ide svojim putem i svako se povodi za svojim srcem. Međutim, svi koji su tlačili Izrael će biti pozvani na odgovornost, jer iako je Bog rasijanjem ranio Izrael, narodi su i dalje ti koji su svojim bezakonjima prekomjerno matretirali Izrael, a kao što sam ranije rekao to je bio mač sa dvije oštrice.

Jednim dijelom Bog je dopustio da Izrael bude podređen narodima jer su bili neposlušni Zavjetu, a drugim dijelom Bog je kušao narode kako bi im pokazao koliko su ogrezli u bezakonju i nepravdi, za koje će i sami kasnije odgovarati.

I gnjevim se silno na narode bezbrižne, jer Ja se malo razgnjevih (na Izraela) a oni pomogoše na zlo. -Zahar'ja 1:15

Identičnu misao možemo pronaći i u Jeremiji (Jirmijahu) 2:3 i Sofoniji (Cefan'ja) 2:10.

  • Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih. (53:7)

U određenim slučajevima, Tanah koristi sliku "ovaca koje idu na klanje" kada govori o patnjama jevrejskog naroda.

Dao si nas kao ovce da nas jedu (kolju), i po narodima rasijao si nas. U bescjenje si prodao narod svoj, i nijesi mu podigao cijene. Dao si nas na potsmijeh susjedima našijem, da nam se rugaju i sramote nas koji žive oko nas. Načinio si od nas priču u naroda, gledajući nas mašu glavom tuđinci. Svaki je dan sramota moja preda mnom, i stid je popao lice moje. Od riječi potsmjevačevih i rugačevih, i od pogleda neprijateljevih i osvetljivčevih. Sve ovo snađe nas; ali ne zaboravismo tebe, niti prestupismo zavjeta tvojega. Ne otstupi natrag srce naše, i stope naše ne zađoše s puta tvojega. Kad si nas bio u zemlji zmajevskoj, i pokrivao nas sjenom smrtnijem, Onda da bijasmo zaboravili ime Boga svojega i podigli ruke svoje k Bogu tuđemu, Ne bi li Bog iznašao to? Jer on zna tajne u srcu.  A ubijaju nas za tebe svaki dan; s nama postupaju kao s ovcama klanicama. -Tehilim/Psalam 44:11-22

Prema tome, pravedni Jevreji (Božji sluga) koji su stradali tokom progona u narodima "nisu otvorili usta svojih" da bi govorili protiv Boga - nego su trpili i nikada nisu zaboravili ko je njihov Bog, iako su nemilosrdno progonjeni i ubijani.


Nisu svi Jevreji "Božji sluga" ili "Božije sluge", ali prorok govori o onima koji su pravedni i služe Bogu!

Naravno da je bilo i onih iz Izraela koji su otpali i koji su u dijaspori samo umnožili bezakonja zbog kojih je čitav narod stradao, ali svejedno narod Izraela je jedan (jedinstven) i zato smo svi kolektivno odgovorni za Zavjetni odnos koji imamo sa Bogom, kako za blagoslove tako i za prokletstva.

Narod je jedan, zajedno sa pravednim i nepravednim Jevrejima, ali sluga ili sluge su samo oni koji su pravedni!

  • Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko će iskazati? jer se istrže iz zemlje živijeh i *za prijestupe naroda mojega bi ranjen. (53:8)

*Ovde imamo identičnu situaciju kao i u 5. stihu, totalno pristrasan prevod, ali ovaj put začinjenu sa još jednim klasičnim izvrtanjem hebrejskog teksta. Pravilan prevod bi glasio:

"Zbog prestupa naroda mojega oni su ranjeni." - (MiPeša Ami Nega Lamo)

מפשׁע עמי נגע למו.

Još bukvalniji prevod bi bio: "Zbog prestupa naroda mojega, **bolest je (na) njima."

**Ova riječ , tj. imenica נגע (nega) se može prevesti na više načina ali uglavnom u Tanahu označava gubu, ranu, udarac (koji stvara ranu), neku vrstu fizičke nesreće, povrede i sl.

Analizirajući 5. stih već sam objasnio razliku između ranjavanja "za prestupe" i "zbog prestupa, a ovde imamo apsolutno istu situaciju. Međutim, kako znamo da su oni ranjeni (da su rane na njima), a ne da je on ranjen (da je rana na njemu)?

Ova riječ "lamo" למו jeste izmjenjeni oblik trećeg lica množine u dativu, koji se koristi u poeziji. Ovo je ujedno svojevrstan dokaz naše tvrdnje sa početka analize da su ovi odlomci u stvari pjesma o istoriji jevrejkog naroda. Standardi oblik ove riječi jeste "lahen" להן i ima apsolutno isto značenje kao i "lamo". Ovo se može provjeriti u bilo kojem ozbiljnijem konkordansu ili biblijskom rječniku, a za potrebe ove analize uslikao sam definiciju i značenje ovog oblika "lamo" (na engleskom).



Ono što je još zanimljivije jeste činjenica da su ti isti prevodioci, koji su u ovom stihu riječ preveli u jednini, na svim ostalim mjestima u Tanahu riječ "lamo" למו prevodili u množini, kako i dolikuje. Slučajnost?! Teško! Npr. u katoličkom prevodu Biblije "Stvarnost", ovaj stih je preveden više nego tragikomično.

Zašto je ovo toliko bitno? Zato što je samo ovaj stih dovoljan da sruši teoriju o Mesiji koji strada kao žrtva za grijeh, jer sluga o kojem prorok govori jesu više osoba (množina) a ne jedna osoba!

Jer, kao što smo i ranije vidjeli u Tanahu, Izrael je često puta predstavljen u jednini, bilo da se uspoređuje sa slugom ili npr. nerotkinjom (54. poglavlje). Međutim, sasvim je očigledno da se tu misli na više osoba ili čitav narod, a ne samo na jednu individuu. Sam prorok, nekoliko poglavlja prije ove pjesme kaže sledeće:

Vi ste moji svjedoci (množina), veli Gospod, i sluga moj kojega izabrah (jednina), da biste znali i vjerovali mi i razumjeli da sam ja; prije mene nije bilo Boga niti će poslije mene biti. -Ješajahu 43:10

Ovde je više nego očigledno da sluga nije jedan čovjek, nego "svjedoci" (množina) - više ljudi. Oni su čak i u rasijanju vjerni Bogu i Njegovom Savezu.

Sada kada smo utvrdili ove tehničke stvari, možemo ozbiljnije shvatiti i samo značenje stiha. Utvrdili smo da nije "on ranjen" (kako kažu svi hrišćanski prevodi, aludirajući na Isusa), nego su "oni ranjeni". Ranije smo rekli, a ovde se ponavlja ista situacija, da rana nije "za prestupe" (aludirajuću na "žrtvu") već "zbog prestupa" (rane su posljedica prestupa).  

Da je u pitanju aluzija na narod Izraela, tj. pravedni ostatak u njemu, jasno je i iz fraze "istrže se iz zemlje živih". "Zemlja živih" se u Tanahu često puta odnosi na zemlju Izrael (Tehilim/Psalam 52:7 (5); Ehezkiel/Jezekilj 33:23-24), a biti "iščupan iz zemlje živih" znači biti protjeran i rasijan među narode, što je scenario koji je zadesio Izrael nekoliko puta tokom istorije kao posljedicom prekršaja Saveza. Zajedno sa kompletnim narodom rasijani su i oni koji su bili vjerni (sluga) Božjem Savezu - kao npr. Danijel (Baltazar), Hananija (Šadrah), Mišael (Mešah), Azar'ja (Abednego) i ostali pravednici koji su odvedeni u vavilonsko ropstvo ili bilo koja druga ropstva tokom istorije. Bili su pravednici među Izraelom, ali su zbog grijeha Izraela (kompletnog naroda) zajedno sa njim ispaštali kaznu za neposlušnost i kršenje Zavjeta, iako sami nisu zgriješili.

Narod Izraela je jedan pred Bogom i pored individualne odgovornosti postoji i kolektivna odgovornost u kontekstu obdržavanja Saveza. Izrael u većini slučajeva čine kako pravednici tako i oni koji ne mare za Savez.  Kada dio naroda ne mari za Savez cijeli narod pati i nije isključen od posljedica kršenja Zavjetnog odnosa jer je on učinjen sa kompletnim narodom. Biti u Zavjetnom odnosu sa Bogom nosi sa sobom blagoslove ali i prokletstva, pozitivne i negativne strane u kontekstu odnosa prema tom istom Savezu. Zato je jako bitno da sudije Izraela rade svoj posao da bi se sankcionisale bilo koje kancerogene društvene i socijalne pojave koje mogu dovesti do sveopšteg otpada i udaljavanju od Tora društva. Kada pogledamo molitvu Danijela, u 9. poglavlju istoimene knjige, ovaj koncept nam postaje više nego očigledan. Isto tako, kada pogledamo Mojsija i sve pravednike Izraela - kada se mole, mole se u množini i ispovjedaju grijehe cijelog naroda (čiji su dio i u dobru i u zlu), iako sami lično nisu krivi za većinu onoga što navode. Ponekad je kazna neophodan pedagoški metod kojim se osvješćava onaj otpali dio naroda (društva), a samim tim predstavlja opomenu i test za onaj pravedni dio naroda koji je vjeran Bogu i Savezu.

  • *Odrediše mu grob sa zločincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne učini nepravde, niti se nađe prijevara u ustima. (53:9)

*I ovaj prevod nije baš "najsretniji", jer zanemaruje par jako bitnih stvari, kako bi se ponovo što bolje uklopio u priču o Isusu. Bukvalan prevod hebrejskog teksta bi glasio:

"Dade grob njegov sa zlikovcima, a sa bogatim je u njegovim smrtima..."

ויתן את־רשׁעים קברו ואת־עשׁיר במתיו...

Ovde imamo još jedan dokaz da je sluga skup ljudi a ne jedna osoba, jer ova riječ "motav" מתיו je smrt u množini i bukvalno znači "njegove smrti".

Jevreji su se tokom istorije često puta susretali sa ultimatumima da "konvertuju ili umru". Pravedni Jevreji su radije birali progonstva i smrt nego da se odreknu Tore i svoje vjere - pa su tako često puta ostajali bez propisne sahrane kako su ih nejevreji ubijali i progonili iako "nisu učinili nepravdu, niti se našla prevara u njihovim ustima".

O čemu govori poređenje da je sluga  u njegovim smrtima sa bogatašem? Postoji više objašnjenja na koji se može shvatiti ova alegorija, a jedno od njih kaže da se u drevna vremena smrtna kazna nad bogatašima izvršavala veoma nasilnim smrtima i linčovanjem - što je upravo način smrti koji je bio svojstven Jevrejima tokom istorije.

Hrišćanski teolozi često puta koriste ovaj dio "jer ne učini nepravde, niti se nađe prijevara u ustima" kao argument da je sluga neko ko je bezgrešan (aludirajući na Isusa), a pošto je celo čovječanstvo pod grijehom (Rimljanima 3:9-12) ovo se nikako ne može odnositi na Izrael ili dio Izraela, koji je bar nekada učinio nepravde ili prevare. Ovo naravno nije tačno, jer su koncept pravednosti u Tanahu i pravednost kako je razumiju hrišćanski teolozi dvije dijametralno suprotne stvari, a o tome detaljnije nekom drugom prilikom. Za sada nećemo ulaziti u detalje zašto je to tako, nego ćemo citirati drugog proroka, Cefan'ju, koji daje svojesvrstan demant ovim tvrdnjama i u drugom proročanstvu daje identičinu sliku pravednika unutar Izraela.

Ostatak Izrailjev neće činiti bezakonja niti će govoriti laži, niti će se naći u ustima njihovijem jezik prijevaran; nego će pasti i ležati i neće biti nikoga da ih plaši... Gle, uništiću u ono vrijeme sve koji te muče, i izbaviću hrome i sabrati odagnane, i dobaviću im hvalu i slavu po svoj zemlji, gdje su bili pod sramotom. U ono vrijeme dovešću vas, u ono vrijeme sabraću vas; jer ću vam dobaviti slavu i hvalu po svijem narodima na zemlji, kad povratim roblje vaše pred vašim očima, govori Gospod.  -Cefan'ja/Sofonija 3:13.19-20

Prema tome, vidimo da se ove riječi ipak mogu odnositi na pravednike unutar Izraela (ostatak Izraela), koji "ne čine nepravde, niti se prevara nalazi u njihovim ustima". Narodi tlače, proganjaju i ubijaju Božje vjerne sluge (slugu) kao najobičnije kriminalce i zločince, ali na kraju su oni ti koji bivaju uzvišeni i proslavljeni  - jer nisu krivi za ono zbog čega su tokom istorije optuživani i proganjani.


  • Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; *kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeće potomstvo, produljiće dane, i što je Gospodu ugodno napredovaće njegovom rukom. (53:10)

*Ovde prevod aludira da će sluga 100% položiti svoju dušu kao prinos za grijeh, dok je u hebrejskom smisao malo drugačiji a podvučeni dio bi bukvalno glasio.

"Ukoliko njegova duša položi **žrtvu za prestup, vidjeće potomstvo, produljiće dane, i što je Gospodu ugodno napredovaće njegovom rukom.

אם־תשׂים אשׁם נפשׁו יראה זרע יאריך ימים וחפץ יהוה בידו יצלח. 

**Ili samo "prestup", jer hebrejska riječ "ašam" אשׁם bukvalno znači prestup, ali isto tako je i naziv za "žrtvu prestupnicu" koja se prinosila na Božjem oltaru. Ideja je da životinja na oltaru predstavlja prestup koji je čovjek počinio i zbog toga im je naziv identičan. Tako da faktički, kada je čovjek donosio životinju da je žrtvuje za prestup koji je učinio, u stvari je "donosio svoj prestup" pred Boga.

U većini prevoda sluga je taj koji svojevoljno "polaže svoj život kao žrtvu za grijeh", što se savršeno uklapa u priču o Isusu (ponovo se izvrće tekst i crta meta oko unaprijed formirane priče), dok hebrejski tekst govori nešto sasvim drugo. Kao prvo, u tekstu ne postoji nikakva "žrtva za grijeh", već riječ "ašam" אשׁם koja označava "prestup" ili u određenom kontekstu "žrtvu za prestup". Drugo, hebrejska riječ "im" אם nosi u sebi ideju izbora i znači ako, ukoliko. Zbog toga sluga ima izbor i ukoliko prepozna svoje prestupe Bog ga nagrađuje sa obiljem blagoslova. Bog pedagoški kažnjava svoj narod kako bi shvatio svoje prestupe i vratio se učinjenom Savezu. Prorok Ješajahu kaže:

S mjerom ga je karao, kad ga je odbacio, kad ga je odnio silnijem vjetrom svojim istočnijem. Zato će se tijem očistiti bezakonje Jakovljevo i to će biti sva korist što će se uzeti grijeh njegov kad sve kamenje oltarno razmetne kao razdrobljeno krečno kamenje i ne bude više gajeva ni sunčanijeh likova. (27:8-9)
 ... a na drugim mijestima čitamo:

Ti se ne boj, slugo moj Jakove, govori Gospod, jer sam ja s tobom; jer ću učiniti kraj svijem narodima, u koje te prognah, ali tebi neću učiniti kraja, nego ću te pokarati s mjerom, a neću te ostaviti sasvijem bez kara.  -Jirmijahu/Jeremija 46:28

Pravednik se izbavlja iz nevolje, a bezbožnik dolazi na njegovo mjesto. Otkup za pravednike biće bezbožnik i za dobre bezakonik. -Mišle/Priče 11:8; 21:8

U Tanahu se skoro uvijek pravednici blagosiljaju sa dugim životom i sa mnogo djece.  To je ono što za njih predstavlja nagradu. Tu sliku nalazimo i u Devarim/5.Moj 11:21 30:5.20;  Jirmijahu/Jeremija 3:13-16;  Ješajahu/Isaija 65:20; Zahar'ja 8:4.


Uzgrijed, ni ovaj stih se nikako ne može odnositi na Isusa jer on se na osnovu NZ nikada nije ženio i nije imao djecu. Neko će reći da se tu misli duhovno ili simbolički, na sve one koji će biti njegovi sljedbenici, koje će on da "usvoji" kao svoju djecu. Međutim, riječ za potomstvo u ovom stihu jeste "zera" זרע i bukvalno znači sjeme. U Tanahu ona uvijek označava fizičko potomstvo kada je u pitanju čovjek, ili konkretno sjeme koje donosi doslovan plod kada je u pitanju sjeme biljaka.

Da se kojim slučajem aludiralo na "duhovno potomstvo", adekvatna riječ bi bila "ben" בן , jer ona pored doslovnog sina (što je i značenje riječi) može označavati duhovno potomstvo nekoga čovjeka. Pa tako npr. muški prozeliti u Judaizmu nose "prezime" Ben Avraham Avinu, u slobodnom prevodu "sin Avrama našeg oca".

Da li je prozelit doslovan sin Avrama? Naravno da nije, ali jeste njegovo duhovno potomstvo i od tuda se ova riječ koristi u tom kontekstu.

  • Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova. Zato ću mu dati dio za mnoge, i sa silnima će dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zločince se moli. (53:11-12)

Ovde je Izrael (pravednici u njemu) taj koji svojim znanjem Tore uči druge narode i na taj način im donosi svjetlost i spasenje (Devarim/5.Moj 4:5-6; Miha/Mihej 4:2;  Ješajahu/Isaija 55:5). Ova slika je samo ponavljanje onoga što je već ranije rečeno u knjizi:

I reče mi: ti si sluga moj Izrailju, tobom ću se  proslaviti... I reče mi: malo je da mi budeš sluga da se podigne pleme Jakovljevo i da se vrati otkupljeni Izrailjevi, nego te učinih vidjelom narodima da budeš moje spasenje do krajeva zemaljskih.  -Ješajahu/Isaija 49:3.6

Znamo da je misija Izraela da bude vidjelo i svjetlost narodima, pa ukoliko taj zadatak ne izvršava kako treba narodi (nejevreji) su sve gori i gori jer ne slušaju o Bogu i Tori. Zbog toga, ukoliko Jevreji kao narod ne ispunjavaju svoju funkciju neka "nova Rut" ili neka "nova Rahav"  trpe zbog toga.

Na neki način i za neznabožce važi sledeći princip:

Kad rečem bezbožniku: bezbožniče, poginućeš; a ti ne progovoriš i ne opomeneš bezbožnika da se prođe puta svojega; taj će bezbožnik poginuti za svoje bezakonje; ali ću krv njegovu iskati iz tvoje ruke. -Ezekiel/Jezekilj 33:8

Da će Bog blagosloviti Izrael blagom i raznim pljenom prorok navodi i na drugim mijestima.

Tada ćeš vidjeti, i obradovaćeš se, i srce će ti se udiviti i raširiti, jer će se k tebi okrenuti mnoštvo morsko i sila naroda doći će k tebi... Ko su ono što lete kao oblaci i kao golubovina prozore svoje? Ostrva će me čekati i prve lađe Tarsiske, da dovezu sinove tvoje iz daleka, i s njima srebro njihovo i zlato njihovo, imenu Gospoda Boga tvojega i sveca Izrailjeva, jer te proslavi. I tuđini će sazidati zidove tvoje, i carevi njihovi služiće ti; jer u gnjevu svom udarih te, a po milosti svojoj pomilovaću te. I tvoja će vrata biti svagda otvorena, neće se zatvoriti ni danju ni noću, da ti se dovede sila naroda, i carevi njihovi da se dovedu. -Ješajahu/Isaija 60:5.8-11



Da se Izrael moli za narode i one koji ga progone nije ništa novo, jer prilikom rasijanja u Vavilon Bog kaže svom Slugi:

I tražite dobro gradu, u koji vas preselih, i molite se za nj Gospodu, jer u dobru njegovu biće vama dobro. -Jirmijahu/Jeremija 29:7

Odmah nakon ove pjesme nastupa 54. poglavlje, koje produbljuje ovu sliku opisujući otkupljenje i izbavljenje Izraela kroz sliku nerotkinje (opet jednina), a suština priče je uvijek ista:

Nikako oružje načinjeno protiv tebe neće biti srećno, i svaki jezik koji se podigne na te na sudu saprećeš. To je našljedstvo sluga Gospodnjih i pravda njihova od mene, veli Gospod.  -Ješajahu/Isaija 54:17

Sve u svemu, kada se podvuče crta, vidimo da postoje više nego jasne slike o Izraelu kao Božjem slugi, kako u knjizi proroka Ješajahua tako i u ostalim djelovima Tanaha, čime je tvrdnja sa početka analize nepobitno dokazana. Ujedno je srušena i urbana legenda kako Jevreji izbjegavaju čitanje i analizu ovog odlomka zato što "ne može govoriti o nikom drugom do Isusu". 

Slika sluge jeste u jednini, ali je sasvim jasno da se odnosi na "više osoba" (što je ideja koju nalazimo širom Tanaha), a ne na jednu osobu. Ovo je više nego jasno iz 8. i 9. stiha, jer kada sluga biva ranjen ustvari su "oni ranjeni", kada sluga biva progonjen i ubijen, u pitanju su "njegove smrti" a ne "njegova smrt".

Za kraj, mislim da je cijela ideja hrišćanskog tumačenja i interpretacije teksta nešto što je strano jevrejskoj Bibliji (Tanahu), iz prostog razloga što nigdje u Tanahu ne postoji ideja da naše spasenje, naši životi, zavise od vjere u nekoga ili bilo šta mimo Boga kroz tvorenje Njegovih zapovjesti. Taj koncept je vrlo jednostavan, bez nekih skrivenih značenja teksta koje mogu da vide samo "posebni", oni koji "imaju Duha", odabrani i sl. Sve je to latentni gnosticizam, a totalno strano jednostavnog konceptu "spasenja" jasnom i običnim jevrejskim pastirima, a sažetom u samo nekoliko stihova:

Glavno je svemu što si čuo: Boga se boj, i zapovijesti njegove drži, jer to je sve čovjeku. Jer će svako djelo Bog iznijeti na sud isvaku tajnu, bila dobra ili zla. -Kohelet/Propovjednik 12:13-14

Pokazao ti je, čovječe, što je dobro; i šta Gospod ište od tebe osim da činiš što je pravo i da ljubiš milost i da hodiš smjerno s Bogom svojim.  -Miha/Mihej 6:8

Samo budi slobodan i hrabar da držiš i tvoriš sve po zakonu koji ti je zapovjedio Mojsije sluga moj, ne otstupaj od njega ni nadesno ni nalijevo, da bi napredovao kuda god pođeš. Neka se ne rastavlja od usta tvojih knjiga ovoga zakona, nego razmišljaj o njemu dan i noć, da držiš i tvoriš sve kako je u njemu napisano; jer ćeš tada biti srećan na putovima svojim i tada ćeš napredovati. Nijesam li ti zapovjedio: budi slobodan i hrabar? ne boj se i ne plaši se; jer je s tobom Gospod Bog tvoj kuda god ideš. -Jehošua/I.N. 1:7-9

Šta ako nekada pogriješimo, svijesno ili nesvijesno? Da li smo trajno opterećeni i osuđeni tim grijesima?

Ako li bi se bezbožnik obratio od svijeh grijeha svojih koje učini, i držao bi sve uredbe moje i tvorio sud i pravdu, doista će živjeti, neće poginuti. Bezakonja njegova što ih je god učinio neće mu se više spominjati, u pravdi svojoj koju čini živjeće. Eda li je meni milo da pogine bezbožnik? govori Gospod, a ne da se odvrati od putova svojih i bude živ? -Ehezkiel/Jezekilj 18:21-23

Zato ti, sine čovječji, reci domu Izrailjevu: vi govorite ovako i kažete: prijestupi naši i grijesi naši na nama su, i s njih propadamo; kako bismo živjeli? Reci im: tako bio ja živ, govori Gospod Bog, nije mi milo da umre bezbožnik, nego da se vrati bezbožnik sa svoga puta i bude živ; vratite se, vratite se sa zlijeh putova svojih, jer zašto da mrete, dome Izrailjev? -Ehezkiel/Jezekilj 33:10-11

Prema tome, plata za nepokajane grijehe je smrt, a dar Božji je život kroz pokajanje i tvorenje Njegovih instrukcija!

 

Jer ako i sedam puta padne pravednik, opet ustane, a bezbožnici propadaju u zlu.-Mišle/Priče 24:16

P.S. na donjem linku, obavezno pročitati razlog nastajanja ove i sličnih analiza:
https://www.facebook.com/notes/eliyahu-yardeni/za%C5%A1to-prou%C4%8Davanje-tanaha/720708067960407

Нема коментара:

Постави коментар