Isusovo rođenje jeste jedan od najvažnijih događaja u hrišćanskoj tradiciji i opisano je u knjigama koje su nazvane "jevanđeljima", po Luki i Mateju.
Postoje još dva "jevanđelja" koja su dio kanona "Novog zavjeta" (NZ), po Marku i Jovanu, ali se u njima djevičansko rođenje ne spominje. Međutim, s obzirom na činjenicu da se samo u jednom od "jevanđelja", po Mateju , pisac direktno poziva na Tanah i ispunjenje proročanstva u njemu, mi ćemo u kontekstu Tanaha analizirati samo taj odlomak. Tekst kaže:
*Daničić-Karadžićev prevod ovde ima riječ "djevojka", ali treba imati na umu da se u ovom prevodu Biblije generalno ne pravi razliku između djevojke i djevice, iako ona realno postoji kako u tekstu Tanaha, tako i u "NZ".
Iz ovog odlomka sasvim je jasno da pisac tvrdi kako je Isusovo rođenje bilo posljedica djelovanja Duha svetoga u Marijinom tijelu, a da je razlog tog čudesnog začeća, proročanstvo koje je vjekovima čekalo svoje ispunjenje. Proročanstvo, ili bolje reći dio proročanstva, na koje se pisac poziva nalazimo u knjizi proroka Ješajahua (Isaije).
Zašto je to samo dio proročanstva, a ne samo proročanstvo o kojem prorok govori, osvrnućemo se nešto kasnije. Najprije ćemo analizirati ovaj konkretan stih koji je citiran kao ispunjenje u "NZ", kako bi ga kritički analizirali i vidjeli o čemu se tu zaista radi. Sledićemo formulu prvih hrišćana iz Vereje koje, pisac Djela apostolskih hvali zbog njihove predanosti i istraživačkog duha.
Prema tome, hajde da provjerimo Pismo (Tanah) i da vidimo je li to tako!
Na prvi pogled, sve se savršeno uklapa i Matej se samo poziva na vjekovima očekivano proročanstvo, koje se doslovno ispunilo u Isusovom rođenju. Ješajahu govori o budućem čudesnom djevičanskom rođenju djeteta koje će označiti posebnu Božju prisutnost, a Matej samo izvještava da se sve doslovno ispunilo Isusovim rođenjem. Bar tako piše u većini exYu prevoda (kao i engleskih prevoda) koje sam do sada pogledao. Međutim, kada pogledamo hebrejski tekst tu stvari postaju itekako zanimljive.
Hine HaAlma Hara VeJoledet Ben VeKarat Šemo Imanuel.
Za početak ove naše analize, prvo i osnovno jeste da definišemo sporne riječi i pojmove, kako bi u nastavku olakšali posao oko prevoda i eventualnih zaključaka.
Imenica ALMA עלמה označava mladu djevojku (tinejdžerku). Ova imenica je jedna od najzloupotrebljenih riječi kojom se manipuliše prilikom prevoda ili tumačenja teksta i na nju treba obratiti posebnu pažnju. Obično argumentacija ide u smijeru da djevojka עלמה mora biti djevica, jer ukoliko nije djevica ne može biti ni djevojka - a uz sve to prorok pominje znak gdje čudesno rođenje djevice jeste ključ i svrha cijelog proročanstva.
Na prvi pogled mnogi bi se složili, ali hajde da to kritički izanaliziramo. Kao prvo, treba napomenuti da imenica ALMA עלמה označava životnu dob žene i ne bavi se stanjem djevstvenosti žene. Da je kojim slučajem prorok htio da naglasi da je u pitanju djevica upotrebio bi imenicu BETULA בתולה, koja nedvosmisleno ukazuje na nevinost žene, bila ona djevojka ili starica. Činjenica jeste da ALMA može biti djevica i to niko ne spori, kao što i starica može biti djevica, ali onog trenutka kada zatrudne, jedno je sigurno - djevice više nisu. To je "čudo" kojem svakodnevno svjedočimo i posmatramo. No, da bi što bolje razumjeli termine koje analiziramo, poslužićemo se primjerima iz Tanaha.
Činjenica da oni koji proučavaju Tanah u prevodu žive u terminološkom haosu, ne znači da to osjećanje haotičnosti dijele sa njima i oni koji Tanah proučavaju na originalnom hebrejskom. Prema tome, opisijući žensku polovinu populacije, na primjer, Tanah poseže za leksičkim repertoarom nekoliko logičkih duži [par primjera ne srećemo direktno u Tanahu, ali se uveliko koriste u lešon hahamim (jeziku mudraca) i hebrejskom jeziku], poput sledećih pet:
- Biološka duž, kao što je i za očekivati, raspolaže samo jednim terminom, nekeva נקבה, koji stoji nasuprot muškoj paraleli, zahar זכר (muško i žensko; Berešit/1.Moj 1:27 5:2).
- Krvna duž: bat בת = kćerka, unuka, majka, baka, sestra, nećaka (Ester 2:7).
- Starosna duž:
Primjeri koje smo naveli jasno i nedvnosmisleno potvrđuju, da ukoliko se za nekoga kaže da je neara נערה ili alma עלמה, to ne znači da je po automatizmu ta osoba djevica.
- Društveno-statusna duž:
Riječ HARA הרה u ovom tekstu jeste pridjev u ženskom rodu, TRUDNA/NOSEĆA. Nema nikakvog opravdanja da se ova riječ prevede kao glagol u budućem vremenu, što je slučaj sa skoro svim hriščanskim prevodima Ješajahua/Isaije 7:14. Ova riječ se, u identičnom obliku, pojavljuje još 10 puta u Tanahu. Na 8 mjesta se prevodi kao pridjev trudna (najispravnije) ili nekom drugom riječju koja označava trudnicu. Navedeni stihovi su:Berešit/1.Moj 16:11 38:24.25; Šemot/2.Moj 21:22; Šemuel Alef/1.Sam 4:19; Šemuel Bet/2.Sam 11:5; Ješajahu/Isa 26:17; Jirmijahu/Jer 31:8.
Tekst u Berešitu 16:11 nam je posebno zanimljiv u kontekstu ove analize, pa će biti posebno analiziran u nastavku teksta. Na još dva mjesta, mimo ovoga u knjizi proroka Ješajahua, se nepravilno prevodi kao glagol u budućem vremenu - pa ćemo i njih analizirati u nastavku i vidjeti koji je razlog takvih prevoda. Ti tekstovi se nalaze uŠofetim/Sudije 13:5.7.
Riječ JOLEDET ילדת se po smislu može prevesti "rodiće (uskoro) sina", ali treba imati u vidu da je u pitanju particip aktivni sadašnjeg vremena (Benoni Pail). To je u suštini IMENICA i bukvalno znači PORODILJA, ali može imati i funkciju predikata u rečenici ukoliko se želi naglasiti sadašnje vrijeme, pošto u hebrejkom jeziku ne postoje glagoli u sadašnjem vremenu, već se sadašnje vrijeme izražava imenicama. Primjer: Ona (je) rodila (prošlo vrijeme), Ona (će) roditi (buduće vrijeme), Ona (je) porodilja (sadašnje vrijeme), tj. "hi joledet" האי ילדת. U duhu srpskog jezika mi bi rekli "ona rađa", i sadašnje vrijeme bi izrazili glagolom (jer oni imaju i sadašnje vrijeme) a ne imenicom (jer ne postoje glagoli u sadašnjem vremenu u hebrejskom).
Prema tome, u zavisnosti od konteksta, imenice u hebrejkom jeziku imaju funkciju predikata, kojima se izražava sadašnje vrijeme. U srpskom jeziku tu funkciju obično preuzimaju glagoli, tako da bi bukvalan prevod na srpski bio: "rađa (uskoro) sina", "porodilja sina (u mislu rađanja sina)". Uzevši u obzir smisao i kontekst, nije nikakav problem da se prevede "rodiće (uskoro) sina", jer iako se radi o gramatičkoj konstrukciji u sadašnjem vremenu, ona može da označava i skoro buduće vrijeme. Ova riječ, u ovom obliku, se pojavljuje na još četiri mjesta u Tanahu: Berešit/1.Moj 17,19; Vajikra/3.Moj 12:7; Jirmijahu/Jer 15:9 31:8. U Berešitu ima identičnu funkciju kao i kod Ješajahua, dok na ostala tri mjesta je "obična imenica".
Fraza VE-KARAT ŠEMO וקראת שׁמו u hrišćanskim biblijama se obično prevodi kao "i daće mu (oni) ime...". Međutim, pravilan prevod bi bio "daćeš/nadjenućeš mu (ti djevojko) ime...", jer je glagol u budućem vremenu (Vav Ha-Ipuh ili Vav konzekutivum), u drugom licu jednine, ženski rod.
Zašto je ovo bitno? Zato što nam ovo govori da se prorok u drugom delu stiha obraća direktno devojci, koja očigledno prisustvuje događaju.
Pored toga, proročanstvo kaže da će ga ona (majka) nazvati Imanuel - to će mu biti ime, a iz teksta kasnije vidimo da je takvo djete zaista postojalo (Ješajahu 8:8). U Mateju "oni" (neodređeno) ga nazivaju Emanuel, iako mu to neće biti ime, vjerovatno kako bi se uklopilo u prethodne tvrdnje koje Matej iznosi, da će on biti "spasitelj od narodnih grijeha", kako djete ima "božansku prirodu", kako je djete "sam bog" i sl.
Identična fraza, u identično vremenu i obliku, se koristi u Berešitu/1.Moj 16:11 (taj stih ćemo posebno analizirati), dok se u svojim drugačijim formama ova fraza može sresti na dosta mjesta u Tanahu (Berešit/1.Moj 4:26 5:3.29 25:25 itd.).
Kada sve ovo znamo, veoma lako je uraditi doslovan, a ujedno i tačan prevod sa hebrejskog, koji bi glasio:
Uporedimo sada "djevojka je trudna" sa "djevica će zatrudniti", rodiće uskoro sina/rađa sina i rodiće sina u dalekoj budućnosti, kao i "nadjenućeš mu (ti) ime" sa "nadjenuće mu (oni) ime". To su sve dijametralno suprotne stvari i totalno različita vremena.
Prema tome, kada pogledamo "je li to tako" (Djela 17:11), vidimo da postoje ozbiljna neslaganja i nedosljednosti između onoga što prorok Ješajahu zaista kaže i onoga što Matej tvrdi da je sam prorok rekao. Međutim, uz sve ove činjenice ljudima je jako teško da to prihvate (što je donekle i razumljivo) i onda obično na raznorazne načine oDbjašnjavaju tekst sa tvrdnjama tipa:
"Kakav je to znak da obična djevojka rodi djete? Ali ako ga rodi djevica, to je već čudo, a ujedno i znak!"
Nakon toga, obično sljedi neko simboličko objašnjenje koje nema ni glave ni repa, obično totalno van konteksta, i sve se svede na sljepu vjeru koja se ne može ni dokazati ni provjeriti, a od onoga "je li to tako" dođemo do toga da ništa nije sigurno, a opet sve je tako "očigledno" i niko ne razumije "Kako Jevreji ne vide"?! Da bi se izvukli iz tog začaranog kruga, pogledaćemo kontekst cijelog proročanstva (ne samo jedan stih) i analizirati o čemu prorok zaista govori.
Čitajući početak sedme glave, u kojoj se nalazi pomenuto proročanstvo, vidimo da su se Sirija i Izrael ujedinili kako bi napali Judu. Judejski car Ahaz i njegov narod su se prilično zabrinuli i uplašili. Vidjevši sve to, Bog šalje proroka Ješajahua kako bi obavjestio Ahaza da bude spokojan, miran i da se ne boji Sirije i Izraela - jer ukoliko su spremni da se uzdaju u Boga, niko im ništa ne može. Nakon toga, čitamo kontekst davanja našeg "spornog" proročanstva:
Šta ovdje vidimo?
Pored toga što je Bog obavjestio Ahaza o izbavljenju od neprijatelja (ukoliko povjeruju), On mu nudi da traži bilo koji znak za potvrdu datog obećanja, a Ahaz to odbija. Međutim, sam Bog daje znak Ahazu i njegovom narodu, da bi znali da je Božje svjedočanstvo istinito.
Međutim, isto tako, to je mogla biti bilo koja druga djevojka koja je prisustvovala ovom razgovoru i susretu Ješajahua i Ahaza. Na osnovu teksta ne možemo 100% utvrditi o kome se radi, ali zato možemo utvrditi da je ta djevojka prisustvovala njihovom razgovoru.
No da se mi vratimo na priču o znaku. Kao što nam je svima poznato, suština znaka jeste da bude vidljiv, a ne nužno čudesan. Čudo koje niko ne može da vidi nije nikakav znak!Ne manjka paganskih mitova i legendi, gdje je svako malo neko bio produkt "božanskog seksa" i majka mu, naravno, bila "djevica" - čudesno zanijela sa "božanskim silama". Takvo što u Tanahu jendostavno ne postoji, a interesantno je da najstarije jevanđelje (po Marku) uopšte ne spominje taj događaj. No na stranu i te činjenice, kako može bilo ko znati da je Marija bila djevica kada je "čudesno" začela? Kakav je to znak? Možda znak za nju, ali za ostale ljude nikako.
To je kao kada bi saobraćajni znak za ograničenje brzine sakrili pod zemlju i onda se čudom čudili, kako je moguće da ljudi ne poštuju ograničenje brzine.
Sve ovo do sada smo utvrdili pažljivim čitanjem teksta i "nevađenjem" jednog stiha van konteksta. Što se tiče konkretnih ispunjenja proročanstva, ovaj dio koji smo citirali i analizirali se doslovno ispunio u Malahim Bet/2.Carevima 15:29; 16:9. Međutim, proročanstvo se tu ne zaustavlja, postoji još nešto. Bog dalje obaviještava Ahaza (Ješajahu 7:17-25) da će zbog svih grijeha koje je počinio i on na kraju biti kažnjen a zemlja opustošena, i to od one iste sile koju će Bog upotrijebiti da ga izbavi od Sirije i Izraela. Ispunjenje ovog djela proročanstva možemo čitati u Divre HaJamim Bet/2.Dn 28:16-20.
Dokaze za argumentaciju koju smo iznjeli analizirajući Ješajahu/Isa 7:14 nalazimo i na drugim mjestima u Tanahu, a izdvojićemo samo jedan gotovo identičan stih koji nalazimo u Berešitu/1. Moj 16:11. On će nam poslužiti kao plastičan primjer da dodatno potvrdimo ono očigledno, danas zamagljeno raznim pretpostavkama i predrasudama. Tekst kaže:
Hinah Hara VeJoladt Ben VeKarat Šemo Jišmael.
Uporedimo hebrejski tekst Berešita sa hebrejskim tekstom proroka Ješajahua. Boldovani dio u Berešitu 16:11 je gotovo identičan sa boldovanim djelom u Ješajahu 7:14 (crveni okvir). Jedina i skoro neznatna smislena razlika jeste što se u Berešitu umjesto riječi JOLEDET ילדת koristi riječ JOLADT ילדת (plavi okvir). Obe riječi imaju iste suglasnike, zbog čega se isto pišu ילדת, ali imaju različite samoglasnike (oznake ispod suglasnika), zbog čega se različito izgovaraju i čitaju. Prvu riječ smo već definisali o objasnili. Ostaje nam da vidimo šta znači riječ JOLADT.
Riječ JOLADT ילדת, odnosno ve-joladt וילדת, ima jako slično, ali ne i identično značenje sa riječju joledet ילדת. Ovo je jako zanimljiva reč je u pitanju hibrid koji postoji samo u biblijskom hebrejskom jeziku. On kombinuje Vav Haipuh ili Vav konzekutivum (biblijsko prošlo vrijeme kojim se iskazuje buduće - od tuda Vav ispred Joladt) sa Benoni Pailom ili Participom. Prevedeno na srpski, uzima glagol u budućem vremenu Ve-Jaladt/rodićeš i kombinuje ga sa imenicom Joledet/(po)rodilja. Tako da se dobija kombinacija glagola i imenice, a prevod te „hibridne reči" bi glasio "I BIĆEŠ RODILJA SINA". Sličan "hibrid" se pojavljuje i u Jirmijahu/Jer 22:23. Tako da, u suštini, na našem jeziku smisao ostaje identičan ako prevedemo "rodićeš sina", i slobodno možemo reći da je ovaj stih, po smislu, identičan onom iz knjige proroka Ješajahua.
Logično bi bilo da se to isto prevede, zar ne? Obratimo pažnju na sve moguće prevode, od exYu prevoda pa do svih engleskih prevoda. Svi odreda, tekst u Berešitu/1. Mojsijevoj prevode u sledećem smislu:
Čemu ovolike nedosljednosti i razlike u prevodu kada je boldovani tekst 100% identičan?!
Očigledno da je proročanstvo Ješajahua/Isaije trebalo da posluži za religijski marketing i opravdanje nečijih dogmi, pa je u skladu sa time trebao da bude izmjenjen i redefinisan. Tekst u Berešitu/1. Mojsijevoj nije bio toliko zanimljiv za "trgovanje", pa je preveden pravilno i u svom izvornom kontekstu. Smisao prevoda je ostao identičan onom kojeg odražava izvorni hebrejski jezik. Dobro pogledajte oba teksta i onda neka neko kaže to nije manipulacija i namjerno izvrtanje teksta?! Nije problem da neko kaže da je Matej napravio deraša od određenog stiha, ali reći kako je to doslovno ili ono primarno ispunjenje proročanstva, je više nego nepošteno.
Da bi u potpunosti analizirali temu, osvnućemno se na još dva stiha u Tanahu koji takođe koriste frazu "Hara VeJoladt Ben". Ovi tekstovi se nalaze u Šofetim/Sudije 13;5.7. Priča kaže da je čovjek po imenu Manoah/Manoje imao ženu koja je bila nerotkinja. Jednom prilikom njoj se javio javio anđeo, rekavši joj sledeće (prevod Daničić):
Izvještaj nastavlja i kaže:
Boldovani dio stihova, na hebrejskom bi glasili:
Ki Hinah Hara VeJoladt Ben... - Šofetim/Sudije 13:5
Hinah Hara VeJoladt Ben... - Šofetim/Sudije 13:7
Odmah možemo primjetiti da je uokvireni dio oba stiha identičan onom iz Berešita 16:11, a po smislu i sa onim iz knjige proroka Ješajahua 7:14, jer jedina razlika jeste kod riječi Joledet (Ješajahu/Isaija) i hibridne forme VeJoladt (u Berešitu/1.Mojsijevoj i Šofetim/Sudijama). Međutim, kao što smo ranije zaključili analizirajući gramatičku strukturu obe riječi, smisao tekstova i dalje ostaju isti. Bukvalan prevod ovih uokvirenih tekstova bi glasio:"Eto te(be), trudna si i bićeš rodilja sina..."
Može se prevesti po smislu i "Eto te(be), trudna si i rodićeš sina...", ali nikako ne može sa "zatrudnićeš i rodićeš sina".Sve navedene riječi smo već detaljno gramatički analizali, pa zašto bi onda prevodioci pridjev "trudna" (hara הרה) ponovo pogrešno preveli sa glagolom u budućem vremenu "zatrudnićeš"?! Dio odgovora leži u sledećoj činjenici:
Manoahova žena, a buduća Samsonova majka, zaista nije bila trudna u trenutku iznošenja ovog obećanja, pa su prevodioci ostavili gramatiku po strani i pogrešno preveli onako kako su smatrali da nalaže kontekst teksta, što su neki teolozi iskoristili kao argument da i tekst u Ješajahu 7:14 treba na isti način prevesti. Međutim, ukoliko je tačno da Manoahova žena nije bila trudna u trenutku iznošenja obećanja, zašto bi joj anđeo rekao da je ipak trudna - koristeći pridjev umjesto glagola u budućem vremenu?
Odgovore nalazimo ako pogledamo kontekst i vratimo se par stihova unazad, konkretno treći stih. Svi znamo priču i konstatovali smo da je ona bila nerotkinja, pa možemo sasvim realno pretpostaviti da se vjerovatno molila Bogu za djete (iako to direktno ne piše). I onda dolazi anđeo i kaže joj sledeće (prevod Daničić):
Kada pogledamo boldovani dio na hebrejkom vidimo sledeće:
VeHarit VeJaladt Ben.
VeHarit והרית - zatrudnićeš, označava buduće vrijeme glagola zatrudniti, i to u drugom licu jednine, ž.r.
VeJaladt וילדת - rodićeš, označava buduće vrijeme glagola roditi, i to u drugom licu jednine, ž.r.
Tako da vidimo, da ustvari, prva poruka koju dobija od anđela jeste zatrudnićeš (jer jos nisi trudna) i rodićeš sina (jer još nisi rađala). Nakon toga, u 4. stihu, joj objašnjava kako treba na poseban način odgajati dete (da bude nazirej) i onda u 5. stihu (koji su predmet naše analize) dodaje kako je trudna (iako u tom trenu nije) i da će biti majka posebnog dečaka, što je gramatička konstrukcija koju ona kasnije ponavlja Manoju u 7. stihu.
Kada se sve ovo uzme u obzir, jasno je da joj anđeo u ova dva "sporna stiha" govori trudna (si), iako nije, kao način ohrabrenja i uvjeravanja u istinitost Božjih obećanja. Kada bi to parafrazirali, mogli bi reći da joj anđeo kaže:
Sa ovim tekstovima iz Šofetim/Sudija bi pokrili sve "sporne stihove" iz Tanaha, koji bi eventualno mogli da budu predmet zabune u razumijevanju proročanstva iz knjige proroka Ješajahua (jer u ovom trenutku ne poznaju dovoljno hebrejski, kako bi sami mogli provjeriti prevode). S tim u vezi, treba napomenuti da dugoročno, ozbiljnog proučavanja i istraživanja Tanaha nema bez poznavanja hebrejkog jezika, i zato bi to trebao biti prioritet kod onih koji pretenduju da detaljnije razumiju i shvate Božiju poruku. Ujedno, bez ikakvih problema će znati "gdje ih lažu" prevodi.
Na kraju, osvrnućeno se na još jedan prigovor u kontekstu izjednačavanja djevojke i djevice, gdje se tvrdi da čak i Septuaginta hebrejsku riječ alma עלמה prevodi kao djevica - partenos/παρθένος - aludirajući da je pravi, "izgubljeni" smisao ove riječi koju su prevodili jevrejski mudraci. Kao prvo, to nije tačno - jer partenos/παρθένος u grčkom ne označava uvjek djevicu, a to možemo da vidimo i iz primjera u samoj Septuaginti gdje je Dina partenos/παρθένος čak i nakon što je bila silovana (Berešit/1.Moj 34:3). Drugo, to ne mijenja činjenicu da je proročanstvo bilo znak za Ahaza i njegov narod, koje se i doslovno ispunilo za njihovih života, a ne neki znak za mesijansko raspoznavanje. Treće, "sedamdeset(dv)orica" jevrejskih mudraca su izvorno preveli samo Toru ili Mojsijevo petoknjižje za potrebe aleksandrijske biblioteke, dok su ostale knjige prevedene kasnije i postoje razne kontraverze oko samog autorstva.
Prema tome, kada na kraju podvučemo crtu ove naše analize, nameću se sledeći zaključci:
Svako ima pravo na svoje mišljenje i da vjeruje u ono što želi, ali ako ćemo pošteno, na takav način, vadeći stihove van konteksta, možemo bilo šta "dokazati". Svako može reći da ga je na božanski način rodila djevica i da se taj stih odnosi na njega. Na kraju, zaključak koji se sam nameće jeste da Matej očigledno robuje kružnom rezonovanju, vadi iz konteksta u klasičnom midraškom stilu, stihove tumači alegorijski u potpuno drugom svjetlu od izvorne namjene, peotički, simbolično, subjektivno.
Ponovo ponavljam, vjera je privatna stvar pojedinca i svako (pa i hrišćani) ima pravo da koristi slobodnu volju. U samoj analizi nismo se bavili stvarnim mogućnostima takvog događaja, nego kritičkom analizom Matejeve tvrdnje da se radi o ispunjenju biblijskog proročanstva. Analizom smo pokazali da to nije ispunjenje proročanstva, a za sve ostalo, stvar je svakog pojedinca da li će vjerovati ili ne.
Eliyahu Yardeni & Yirmiyahu Roe
P.S. na donjem linku, obavezno pročitati razlog nastajanja ove i sličnih analiza:
https://www.facebook.com/notes/eliyahu-yardeni/za%C5%A1to-prou%C4%8Davanje-tanaha/720708067960407
Postoje još dva "jevanđelja" koja su dio kanona "Novog zavjeta" (NZ), po Marku i Jovanu, ali se u njima djevičansko rođenje ne spominje. Međutim, s obzirom na činjenicu da se samo u jednom od "jevanđelja", po Mateju , pisac direktno poziva na Tanah i ispunjenje proročanstva u njemu, mi ćemo u kontekstu Tanaha analizirati samo taj odlomak. Tekst kaže:
A rođenje Isusa Hrista bilo je ovako: kad je Marija, mati njegova, bila isprošena za Josifa, a još dok se nijesu bili sastali, nađe se da je ona trudna od Duha svetoga. A Josif muž njezin, budući pobožan, i ne hoteći je javno sramotiti, namisli je tajno pustiti.No kad on tako pomisli, a to mu se javi u snu anđeo Gospodnji govoreći: Josife, sine Davidov! ne boj se uzeti Marije žene svoje; jer ono što se u njoj začelo od Duha je svetoga. Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on izbaviti svoj narod od grijeha njihovijeh. A ovo je sve bilo da se izvrši što je Gospod kazao preko proroka koji govori: "Eto, *djevica će zatrudnjeti, i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuilo, koje će reći: s nama Bog." -Matej 1:18-23
*Daničić-Karadžićev prevod ovde ima riječ "djevojka", ali treba imati na umu da se u ovom prevodu Biblije generalno ne pravi razliku između djevojke i djevice, iako ona realno postoji kako u tekstu Tanaha, tako i u "NZ".
Iz ovog odlomka sasvim je jasno da pisac tvrdi kako je Isusovo rođenje bilo posljedica djelovanja Duha svetoga u Marijinom tijelu, a da je razlog tog čudesnog začeća, proročanstvo koje je vjekovima čekalo svoje ispunjenje. Proročanstvo, ili bolje reći dio proročanstva, na koje se pisac poziva nalazimo u knjizi proroka Ješajahua (Isaije).
Zato će vam sam Gospod dati znak: eto *djevica će zatrudnjeti i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuilo. -Ješajahu/Isaija 7:14
Zašto je to samo dio proročanstva, a ne samo proročanstvo o kojem prorok govori, osvrnućemo se nešto kasnije. Najprije ćemo analizirati ovaj konkretan stih koji je citiran kao ispunjenje u "NZ", kako bi ga kritički analizirali i vidjeli o čemu se tu zaista radi. Sledićemo formulu prvih hrišćana iz Vereje koje, pisac Djela apostolskih hvali zbog njihove predanosti i istraživačkog duha.
Ovi (u Veriji) pak bijahu plemenitiji od onijeh što žive u Solunu; oni primiše riječ sa svijem srcem, i svaki dan istraživahu po pismu je li to tako. -Djela apostolska 17:11
Prema tome, hajde da provjerimo Pismo (Tanah) i da vidimo je li to tako!
Na prvi pogled, sve se savršeno uklapa i Matej se samo poziva na vjekovima očekivano proročanstvo, koje se doslovno ispunilo u Isusovom rođenju. Ješajahu govori o budućem čudesnom djevičanskom rođenju djeteta koje će označiti posebnu Božju prisutnost, a Matej samo izvještava da se sve doslovno ispunilo Isusovim rođenjem. Bar tako piše u većini exYu prevoda (kao i engleskih prevoda) koje sam do sada pogledao. Međutim, kada pogledamo hebrejski tekst tu stvari postaju itekako zanimljive.
Hine HaAlma Hara VeJoledet Ben VeKarat Šemo Imanuel.
Za početak ove naše analize, prvo i osnovno jeste da definišemo sporne riječi i pojmove, kako bi u nastavku olakšali posao oko prevoda i eventualnih zaključaka.
Imenica ALMA עלמה označava mladu djevojku (tinejdžerku). Ova imenica je jedna od najzloupotrebljenih riječi kojom se manipuliše prilikom prevoda ili tumačenja teksta i na nju treba obratiti posebnu pažnju. Obično argumentacija ide u smijeru da djevojka עלמה mora biti djevica, jer ukoliko nije djevica ne može biti ni djevojka - a uz sve to prorok pominje znak gdje čudesno rođenje djevice jeste ključ i svrha cijelog proročanstva.
Na prvi pogled mnogi bi se složili, ali hajde da to kritički izanaliziramo. Kao prvo, treba napomenuti da imenica ALMA עלמה označava životnu dob žene i ne bavi se stanjem djevstvenosti žene. Da je kojim slučajem prorok htio da naglasi da je u pitanju djevica upotrebio bi imenicu BETULA בתולה, koja nedvosmisleno ukazuje na nevinost žene, bila ona djevojka ili starica. Činjenica jeste da ALMA može biti djevica i to niko ne spori, kao što i starica može biti djevica, ali onog trenutka kada zatrudne, jedno je sigurno - djevice više nisu. To je "čudo" kojem svakodnevno svjedočimo i posmatramo. No, da bi što bolje razumjeli termine koje analiziramo, poslužićemo se primjerima iz Tanaha.
Činjenica da oni koji proučavaju Tanah u prevodu žive u terminološkom haosu, ne znači da to osjećanje haotičnosti dijele sa njima i oni koji Tanah proučavaju na originalnom hebrejskom. Prema tome, opisijući žensku polovinu populacije, na primjer, Tanah poseže za leksičkim repertoarom nekoliko logičkih duži [par primjera ne srećemo direktno u Tanahu, ali se uveliko koriste u lešon hahamim (jeziku mudraca) i hebrejskom jeziku], poput sledećih pet:
- Biološka duž, kao što je i za očekivati, raspolaže samo jednim terminom, nekeva נקבה, koji stoji nasuprot muškoj paraleli, zahar זכר (muško i žensko; Berešit/1.Moj 1:27 5:2).
- Krvna duž: bat בת = kćerka, unuka, majka, baka, sestra, nećaka (Ester 2:7).
- Starosna duž:
- jonek(et) (ינק(ת = dojenče, sisanče, ž.r. [BeMidbar/4.Moj 11:12; Devarim/5.Moj 32:25, u lešon hahamim, jeziku mudraca evoluiranoj formi: tinok(et)];
- jalda ילדה = djevojčica (Zaharja 8:5, ovde se koristi ženska množina jeladot ילדות, od jalda);
- neara נערה = mladica, djevojka u pubertetu (Berešit/1.Moj 24:16; Devarim/5.Moj 22:19);
- alma עלמה = djevojka, polno potpuno dozrela djevojka (Šir HaŠirim/Pjesma n.p. 1:3 6:8; Tehilim/Psalam 68:25);
- iša אשׁה = žena u zrelim godinama (Berešit/1.Moj 2:24; Mišle/Priče 14:1);
- zekena זקנה = starica (Zaharja 8:4, ovde se koristi ženska množina zekenot זקנות, od zekena).
Primjeri koje smo naveli jasno i nedvnosmisleno potvrđuju, da ukoliko se za nekoga kaže da je neara נערה ili alma עלמה, to ne znači da je po automatizmu ta osoba djevica.
- Društveno-statusna duž:
- revaka רוקה = slobodna cura, bećarica;
- meorasa מארשׂה = vjerenica (Devarim/5.Moj 22:23.25.27);
- ešet iš אשׁת אישׁ = udata (Vajikra/3.Moj 20:10, kasnije u lešon hahamim, jeziku mudrac, nesua);
- geruša גרושׁה = puštenica (Vajikra/3.Moj 21:7.14 22:13; Bemidbar/4.Moj 30:9);
- almana אלמנה = udovica (Berešit/1.Moj 38:11; Šemot/2.Moj 22:22).
- betula בתולה = nevina, djevica (Berešit/1.Moj 24:16; Vajikra/3.Moj 21:3.14);
- jedua ידוע = produktivno seksualno aktivna;
- noafet נאפת = destruktivno seksualno aktivna, bludnica koja se odaje vanbračnom (ne miješati sa predbračnim) seksu (Vajikra/3.Moj 20:10; Jehezkel/Jez 23:45);
- zona זונה = kurva, ona koje se ne seksa seksa radi nego radi plate [Berešit/1.Moj 34:31 38:15; Devarim/5.Moj 23:9(8)].
Riječ HARA הרה u ovom tekstu jeste pridjev u ženskom rodu, TRUDNA/NOSEĆA. Nema nikakvog opravdanja da se ova riječ prevede kao glagol u budućem vremenu, što je slučaj sa skoro svim hriščanskim prevodima Ješajahua/Isaije 7:14. Ova riječ se, u identičnom obliku, pojavljuje još 10 puta u Tanahu. Na 8 mjesta se prevodi kao pridjev trudna (najispravnije) ili nekom drugom riječju koja označava trudnicu. Navedeni stihovi su:Berešit/1.Moj 16:11 38:24.25; Šemot/2.Moj 21:22; Šemuel Alef/1.Sam 4:19; Šemuel Bet/2.Sam 11:5; Ješajahu/Isa 26:17; Jirmijahu/Jer 31:8.
Tekst u Berešitu 16:11 nam je posebno zanimljiv u kontekstu ove analize, pa će biti posebno analiziran u nastavku teksta. Na još dva mjesta, mimo ovoga u knjizi proroka Ješajahua, se nepravilno prevodi kao glagol u budućem vremenu - pa ćemo i njih analizirati u nastavku i vidjeti koji je razlog takvih prevoda. Ti tekstovi se nalaze uŠofetim/Sudije 13:5.7.
Riječ JOLEDET ילדת se po smislu može prevesti "rodiće (uskoro) sina", ali treba imati u vidu da je u pitanju particip aktivni sadašnjeg vremena (Benoni Pail). To je u suštini IMENICA i bukvalno znači PORODILJA, ali može imati i funkciju predikata u rečenici ukoliko se želi naglasiti sadašnje vrijeme, pošto u hebrejkom jeziku ne postoje glagoli u sadašnjem vremenu, već se sadašnje vrijeme izražava imenicama. Primjer: Ona (je) rodila (prošlo vrijeme), Ona (će) roditi (buduće vrijeme), Ona (je) porodilja (sadašnje vrijeme), tj. "hi joledet" האי ילדת. U duhu srpskog jezika mi bi rekli "ona rađa", i sadašnje vrijeme bi izrazili glagolom (jer oni imaju i sadašnje vrijeme) a ne imenicom (jer ne postoje glagoli u sadašnjem vremenu u hebrejskom).
Prema tome, u zavisnosti od konteksta, imenice u hebrejkom jeziku imaju funkciju predikata, kojima se izražava sadašnje vrijeme. U srpskom jeziku tu funkciju obično preuzimaju glagoli, tako da bi bukvalan prevod na srpski bio: "rađa (uskoro) sina", "porodilja sina (u mislu rađanja sina)". Uzevši u obzir smisao i kontekst, nije nikakav problem da se prevede "rodiće (uskoro) sina", jer iako se radi o gramatičkoj konstrukciji u sadašnjem vremenu, ona može da označava i skoro buduće vrijeme. Ova riječ, u ovom obliku, se pojavljuje na još četiri mjesta u Tanahu: Berešit/1.Moj 17,19; Vajikra/3.Moj 12:7; Jirmijahu/Jer 15:9 31:8. U Berešitu ima identičnu funkciju kao i kod Ješajahua, dok na ostala tri mjesta je "obična imenica".
Fraza VE-KARAT ŠEMO וקראת שׁמו u hrišćanskim biblijama se obično prevodi kao "i daće mu (oni) ime...". Međutim, pravilan prevod bi bio "daćeš/nadjenućeš mu (ti djevojko) ime...", jer je glagol u budućem vremenu (Vav Ha-Ipuh ili Vav konzekutivum), u drugom licu jednine, ženski rod.
Zašto je ovo bitno? Zato što nam ovo govori da se prorok u drugom delu stiha obraća direktno devojci, koja očigledno prisustvuje događaju.
Pored toga, proročanstvo kaže da će ga ona (majka) nazvati Imanuel - to će mu biti ime, a iz teksta kasnije vidimo da je takvo djete zaista postojalo (Ješajahu 8:8). U Mateju "oni" (neodređeno) ga nazivaju Emanuel, iako mu to neće biti ime, vjerovatno kako bi se uklopilo u prethodne tvrdnje koje Matej iznosi, da će on biti "spasitelj od narodnih grijeha", kako djete ima "božansku prirodu", kako je djete "sam bog" i sl.
Identična fraza, u identično vremenu i obliku, se koristi u Berešitu/1.Moj 16:11 (taj stih ćemo posebno analizirati), dok se u svojim drugačijim formama ova fraza može sresti na dosta mjesta u Tanahu (Berešit/1.Moj 4:26 5:3.29 25:25 itd.).
Kada sve ovo znamo, veoma lako je uraditi doslovan, a ujedno i tačan prevod sa hebrejskog, koji bi glasio:
Zato, sam Bog će vam dati znak: eto djevojka je trudna i rađa sina i nadjenućeš mu ime Imanuel. -Ješajahu (Isaija) 7:14
Uporedimo sada "djevojka je trudna" sa "djevica će zatrudniti", rodiće uskoro sina/rađa sina i rodiće sina u dalekoj budućnosti, kao i "nadjenućeš mu (ti) ime" sa "nadjenuće mu (oni) ime". To su sve dijametralno suprotne stvari i totalno različita vremena.
- U prvom slučaju (skoro svi hrišćanski prevodi), prorok govori kako će nekad u budućnosti, neka djevojka, koja će biti djevica, na čudesan način zatrudniti i roditi sina koga će oni (neodređeno ko tačno) nazvati Imanuel. Navodno, to se doslovno ispunilo oko 800 godina kasnije (od trenutka izricanja proročanstva) samim Isusovim rođenjem.
- U drugom slučaju (originalni hebrejski tekst), prorok govori kako je u trenutku izricanja proročanstva određena djevojka (ne nužno djevica i koja prisustvuje događaju) već trudna (zatrudnila je prije izricanja proročanstva) i nosi sina koga uskoro treba poroditi (nasuprot rodiće sina u dalekoj budućnosti) i kome treba dati ime Imanuel. Bukvalno joj Bog preko proroka daje zapovjest: "Ti (djevojko) ćeš ga nazvati imenom Emanuel."
Prema tome, kada pogledamo "je li to tako" (Djela 17:11), vidimo da postoje ozbiljna neslaganja i nedosljednosti između onoga što prorok Ješajahu zaista kaže i onoga što Matej tvrdi da je sam prorok rekao. Međutim, uz sve ove činjenice ljudima je jako teško da to prihvate (što je donekle i razumljivo) i onda obično na raznorazne načine oDbjašnjavaju tekst sa tvrdnjama tipa:"Kakav je to znak da obična djevojka rodi djete? Ali ako ga rodi djevica, to je već čudo, a ujedno i znak!"
Nakon toga, obično sljedi neko simboličko objašnjenje koje nema ni glave ni repa, obično totalno van konteksta, i sve se svede na sljepu vjeru koja se ne može ni dokazati ni provjeriti, a od onoga "je li to tako" dođemo do toga da ništa nije sigurno, a opet sve je tako "očigledno" i niko ne razumije "Kako Jevreji ne vide"?! Da bi se izvukli iz tog začaranog kruga, pogledaćemo kontekst cijelog proročanstva (ne samo jedan stih) i analizirati o čemu prorok zaista govori.
Čitajući početak sedme glave, u kojoj se nalazi pomenuto proročanstvo, vidimo da su se Sirija i Izrael ujedinili kako bi napali Judu. Judejski car Ahaz i njegov narod su se prilično zabrinuli i uplašili. Vidjevši sve to, Bog šalje proroka Ješajahua kako bi obavjestio Ahaza da bude spokojan, miran i da se ne boji Sirije i Izraela - jer ukoliko su spremni da se uzdaju u Boga, niko im ništa ne može. Nakon toga, čitamo kontekst davanja našeg "spornog" proročanstva:
I još reče Gospod Ahazu govoreći: Išti znak od Gospoda Boga svojega, išti ozdo iz dubine ili ozgo s visine. A Ahaz reče: neću iskati, niti ću kušati Gospoda. Tada reče Isaija: slušajte sada, dome Davidov; malo li vam je što dosađujete ljudima, nego dosađujete i Bogu mojemu? Zato će vam sam Gospod dati znak: eto djevojka je trudna i rodiće uskoro sina, i ti (djevojko) ćeš ga nazvati imenom Imanuel. Maslo i med ješće, dokle ne nauči odbaciti zlo a izabrati dobro. Jer prije nego dječak nauči odbaciti zlo i birati dobro, opustjet će zemlja, zbog koje strepiš, od dvaju careva. -Ješajahu/Isaija 7:10-16
Šta ovdje vidimo?
Pored toga što je Bog obavjestio Ahaza o izbavljenju od neprijatelja (ukoliko povjeruju), On mu nudi da traži bilo koji znak za potvrdu datog obećanja, a Ahaz to odbija. Međutim, sam Bog daje znak Ahazu i njegovom narodu, da bi znali da je Božje svjedočanstvo istinito.
- Znak koji dobijaju nije samo rođenje djeteta (niti eventualno djevičansko rođenje djeteta), već činjenica da će, prije nego što to djete nauči da "odbaci zlo i bira dobro", Bog opustošiti zemlju dvojice careva koju se spremali da napadnu Ahaza. Ne znamo tačno koliki je to period dok dijete ne nauči "odbaciti dobro a birati zlo", ali iz konteksta je jasno da je u pitanju relativno kratak period koji je trebao da se desi za nekoliko godina.
Evo ja i djeca koju mi je dao Gospod jesmo znak i čudo Izrailju od Gospoda nad vojskama, koji nastava na gori Sionu. -Ješajahu/Isaija 8:18
Međutim, isto tako, to je mogla biti bilo koja druga djevojka koja je prisustvovala ovom razgovoru i susretu Ješajahua i Ahaza. Na osnovu teksta ne možemo 100% utvrditi o kome se radi, ali zato možemo utvrditi da je ta djevojka prisustvovala njihovom razgovoru.
No da se mi vratimo na priču o znaku. Kao što nam je svima poznato, suština znaka jeste da bude vidljiv, a ne nužno čudesan. Čudo koje niko ne može da vidi nije nikakav znak!Ne manjka paganskih mitova i legendi, gdje je svako malo neko bio produkt "božanskog seksa" i majka mu, naravno, bila "djevica" - čudesno zanijela sa "božanskim silama". Takvo što u Tanahu jendostavno ne postoji, a interesantno je da najstarije jevanđelje (po Marku) uopšte ne spominje taj događaj. No na stranu i te činjenice, kako može bilo ko znati da je Marija bila djevica kada je "čudesno" začela? Kakav je to znak? Možda znak za nju, ali za ostale ljude nikako.
To je kao kada bi saobraćajni znak za ograničenje brzine sakrili pod zemlju i onda se čudom čudili, kako je moguće da ljudi ne poštuju ograničenje brzine.
Sve ovo do sada smo utvrdili pažljivim čitanjem teksta i "nevađenjem" jednog stiha van konteksta. Što se tiče konkretnih ispunjenja proročanstva, ovaj dio koji smo citirali i analizirali se doslovno ispunio u Malahim Bet/2.Carevima 15:29; 16:9. Međutim, proročanstvo se tu ne zaustavlja, postoji još nešto. Bog dalje obaviještava Ahaza (Ješajahu 7:17-25) da će zbog svih grijeha koje je počinio i on na kraju biti kažnjen a zemlja opustošena, i to od one iste sile koju će Bog upotrijebiti da ga izbavi od Sirije i Izraela. Ispunjenje ovog djela proročanstva možemo čitati u Divre HaJamim Bet/2.Dn 28:16-20.
Dokaze za argumentaciju koju smo iznjeli analizirajući Ješajahu/Isa 7:14 nalazimo i na drugim mjestima u Tanahu, a izdvojićemo samo jedan gotovo identičan stih koji nalazimo u Berešitu/1. Moj 16:11. On će nam poslužiti kao plastičan primjer da dodatno potvrdimo ono očigledno, danas zamagljeno raznim pretpostavkama i predrasudama. Tekst kaže:
Hinah Hara VeJoladt Ben VeKarat Šemo Jišmael.
Jošte joj reče anđeo Gospodnji: eto si trudna, i rodićeš sina, i nadjeni mu imeIsmailo. -Berešit 16:11
Uporedimo hebrejski tekst Berešita sa hebrejskim tekstom proroka Ješajahua. Boldovani dio u Berešitu 16:11 je gotovo identičan sa boldovanim djelom u Ješajahu 7:14 (crveni okvir). Jedina i skoro neznatna smislena razlika jeste što se u Berešitu umjesto riječi JOLEDET ילדת koristi riječ JOLADT ילדת (plavi okvir). Obe riječi imaju iste suglasnike, zbog čega se isto pišu ילדת, ali imaju različite samoglasnike (oznake ispod suglasnika), zbog čega se različito izgovaraju i čitaju. Prvu riječ smo već definisali o objasnili. Ostaje nam da vidimo šta znači riječ JOLADT.
Riječ JOLADT ילדת, odnosno ve-joladt וילדת, ima jako slično, ali ne i identično značenje sa riječju joledet ילדת. Ovo je jako zanimljiva reč je u pitanju hibrid koji postoji samo u biblijskom hebrejskom jeziku. On kombinuje Vav Haipuh ili Vav konzekutivum (biblijsko prošlo vrijeme kojim se iskazuje buduće - od tuda Vav ispred Joladt) sa Benoni Pailom ili Participom. Prevedeno na srpski, uzima glagol u budućem vremenu Ve-Jaladt/rodićeš i kombinuje ga sa imenicom Joledet/(po)rodilja. Tako da se dobija kombinacija glagola i imenice, a prevod te „hibridne reči" bi glasio "I BIĆEŠ RODILJA SINA". Sličan "hibrid" se pojavljuje i u Jirmijahu/Jer 22:23. Tako da, u suštini, na našem jeziku smisao ostaje identičan ako prevedemo "rodićeš sina", i slobodno možemo reći da je ovaj stih, po smislu, identičan onom iz knjige proroka Ješajahua.
Logično bi bilo da se to isto prevede, zar ne? Obratimo pažnju na sve moguće prevode, od exYu prevoda pa do svih engleskih prevoda. Svi odreda, tekst u Berešitu/1. Mojsijevoj prevode u sledećem smislu:
- Hagar je već trudna i uskoro će roditi sina kojeg nosi u stomaku;
- Anđeo joj se direktno obraća i kaže joj: "Ti ćeš mu nadjenuti ime".
- Neka neodređena djevica, nekada u budućnosti, će zatrudniti i rodiće sina;
- Prorok se nikome specifično ne obraća kada kaže: "oni će ga nazvati imenom". Nema direktnog obraćanja, već indirektno, svima onima koji će čekati navodno ispunjenje tog "daleko budućeg" proročanstva.
Čemu ovolike nedosljednosti i razlike u prevodu kada je boldovani tekst 100% identičan?!
Očigledno da je proročanstvo Ješajahua/Isaije trebalo da posluži za religijski marketing i opravdanje nečijih dogmi, pa je u skladu sa time trebao da bude izmjenjen i redefinisan. Tekst u Berešitu/1. Mojsijevoj nije bio toliko zanimljiv za "trgovanje", pa je preveden pravilno i u svom izvornom kontekstu. Smisao prevoda je ostao identičan onom kojeg odražava izvorni hebrejski jezik. Dobro pogledajte oba teksta i onda neka neko kaže to nije manipulacija i namjerno izvrtanje teksta?! Nije problem da neko kaže da je Matej napravio deraša od određenog stiha, ali reći kako je to doslovno ili ono primarno ispunjenje proročanstva, je više nego nepošteno.
Da bi u potpunosti analizirali temu, osvnućemno se na još dva stiha u Tanahu koji takođe koriste frazu "Hara VeJoladt Ben". Ovi tekstovi se nalaze u Šofetim/Sudije 13;5.7. Priča kaže da je čovjek po imenu Manoah/Manoje imao ženu koja je bila nerotkinja. Jednom prilikom njoj se javio javio anđeo, rekavši joj sledeće (prevod Daničić):
Jer gle, zatrudnjećeš, i rodićeš sina, i britva da ne prijeđe po njegovoj glavi, jer će dijete biti nazirej Božji od utrobe materine, i on će početi izbavljati Izrailja iz ruku Filistejskih.
Izvještaj nastavlja i kaže:
I žena dođe i reče mužu svojemu govoreći: čovjek Božji dođe k meni, i lice mu bijaše kao lice anđela Božjega, vrlo strašno; ali ga ne zapitah odakle je, niti mi on kaza svojega imena. Nego mi reče: gle, ti ćeš zatrudnjeti, i rodićeš sina; zato sada ne pij vina ni silovita pića i ne jedi ništa nečisto; jer će dijete biti nazirej Božji od utrobe materine pa do smrti. - Šofetim/Sudije 13:5-7
Boldovani dio stihova, na hebrejskom bi glasili:
Ki Hinah Hara VeJoladt Ben... - Šofetim/Sudije 13:5
Hinah Hara VeJoladt Ben... - Šofetim/Sudije 13:7
Odmah možemo primjetiti da je uokvireni dio oba stiha identičan onom iz Berešita 16:11, a po smislu i sa onim iz knjige proroka Ješajahua 7:14, jer jedina razlika jeste kod riječi Joledet (Ješajahu/Isaija) i hibridne forme VeJoladt (u Berešitu/1.Mojsijevoj i Šofetim/Sudijama). Međutim, kao što smo ranije zaključili analizirajući gramatičku strukturu obe riječi, smisao tekstova i dalje ostaju isti. Bukvalan prevod ovih uokvirenih tekstova bi glasio:"Eto te(be), trudna si i bićeš rodilja sina..."
Može se prevesti po smislu i "Eto te(be), trudna si i rodićeš sina...", ali nikako ne može sa "zatrudnićeš i rodićeš sina".Sve navedene riječi smo već detaljno gramatički analizali, pa zašto bi onda prevodioci pridjev "trudna" (hara הרה) ponovo pogrešno preveli sa glagolom u budućem vremenu "zatrudnićeš"?! Dio odgovora leži u sledećoj činjenici:
Manoahova žena, a buduća Samsonova majka, zaista nije bila trudna u trenutku iznošenja ovog obećanja, pa su prevodioci ostavili gramatiku po strani i pogrešno preveli onako kako su smatrali da nalaže kontekst teksta, što su neki teolozi iskoristili kao argument da i tekst u Ješajahu 7:14 treba na isti način prevesti. Međutim, ukoliko je tačno da Manoahova žena nije bila trudna u trenutku iznošenja obećanja, zašto bi joj anđeo rekao da je ipak trudna - koristeći pridjev umjesto glagola u budućem vremenu?
Odgovore nalazimo ako pogledamo kontekst i vratimo se par stihova unazad, konkretno treći stih. Svi znamo priču i konstatovali smo da je ona bila nerotkinja, pa možemo sasvim realno pretpostaviti da se vjerovatno molila Bogu za djete (iako to direktno ne piše). I onda dolazi anđeo i kaže joj sledeće (prevod Daničić):
Gle, ti si sad nerotkinja, i nijesi rađala; ALI ćeš zatrudnjeti i rodićeš sina. - Šofetim/Sudije 13:3
Kada pogledamo boldovani dio na hebrejkom vidimo sledeće:
VeHarit VeJaladt Ben.
- Daničićev prevod ovde 100% odražava hebrejski i ovako bi trebalo da stoji u knjizi proroka Ješajahua ukoliko je Bog hteo da kaže da će devojka zatrudneti (umjesto da je trudna) i da će roditi (nasuprot da rađa uskoro).
VeHarit והרית - zatrudnićeš, označava buduće vrijeme glagola zatrudniti, i to u drugom licu jednine, ž.r.
VeJaladt וילדת - rodićeš, označava buduće vrijeme glagola roditi, i to u drugom licu jednine, ž.r.
Tako da vidimo, da ustvari, prva poruka koju dobija od anđela jeste zatrudnićeš (jer jos nisi trudna) i rodićeš sina (jer još nisi rađala). Nakon toga, u 4. stihu, joj objašnjava kako treba na poseban način odgajati dete (da bude nazirej) i onda u 5. stihu (koji su predmet naše analize) dodaje kako je trudna (iako u tom trenu nije) i da će biti majka posebnog dečaka, što je gramatička konstrukcija koju ona kasnije ponavlja Manoju u 7. stihu.
Kada se sve ovo uzme u obzir, jasno je da joj anđeo u ova dva "sporna stiha" govori trudna (si), iako nije, kao način ohrabrenja i uvjeravanja u istinitost Božjih obećanja. Kada bi to parafrazirali, mogli bi reći da joj anđeo kaže:
"Iako si trenutno nerotkinja trudna si ženo, jer je Bog čuo tvoju molitvu i ono što on obeća je faktički gotova stvar, iako tek treba i zvanično da sedesi. Budi sretna i ne brini, jer sledeći put kada legneš sa svojim mužem začećeš i rodićeš sina koji će biti Božji nazirej."
Sa ovim tekstovima iz Šofetim/Sudija bi pokrili sve "sporne stihove" iz Tanaha, koji bi eventualno mogli da budu predmet zabune u razumijevanju proročanstva iz knjige proroka Ješajahua (jer u ovom trenutku ne poznaju dovoljno hebrejski, kako bi sami mogli provjeriti prevode). S tim u vezi, treba napomenuti da dugoročno, ozbiljnog proučavanja i istraživanja Tanaha nema bez poznavanja hebrejkog jezika, i zato bi to trebao biti prioritet kod onih koji pretenduju da detaljnije razumiju i shvate Božiju poruku. Ujedno, bez ikakvih problema će znati "gdje ih lažu" prevodi.
Na kraju, osvrnućeno se na još jedan prigovor u kontekstu izjednačavanja djevojke i djevice, gdje se tvrdi da čak i Septuaginta hebrejsku riječ alma עלמה prevodi kao djevica - partenos/παρθένος - aludirajući da je pravi, "izgubljeni" smisao ove riječi koju su prevodili jevrejski mudraci. Kao prvo, to nije tačno - jer partenos/παρθένος u grčkom ne označava uvjek djevicu, a to možemo da vidimo i iz primjera u samoj Septuaginti gdje je Dina partenos/παρθένος čak i nakon što je bila silovana (Berešit/1.Moj 34:3). Drugo, to ne mijenja činjenicu da je proročanstvo bilo znak za Ahaza i njegov narod, koje se i doslovno ispunilo za njihovih života, a ne neki znak za mesijansko raspoznavanje. Treće, "sedamdeset(dv)orica" jevrejskih mudraca su izvorno preveli samo Toru ili Mojsijevo petoknjižje za potrebe aleksandrijske biblioteke, dok su ostale knjige prevedene kasnije i postoje razne kontraverze oko samog autorstva.
Prema tome, kada na kraju podvučemo crtu ove naše analize, nameću se sledeći zaključci:
- Navedeni tekst je grubo izvađen iz konteksta;
- Promjenjene su ključne riječi i vremena u kojima su te riječi napisane, kako bi tekst govorio nešto sasvim drugo od onoga kako je izvorno zapisano;
- Promjenjen je smisao imena koje će djete nositi. Možda je nekim ljudima to "logično", ali to što neko nosi određeno ime ne znači da je osoba božanskog projekla, jer djete o kojem prorok govori se rodilo, živilo je i na kraju je umrlo, bez da se smatralo "bogom na zemlji"! Žena koja ga je rodila je bila prisutna kada je Ješajahu razgovarao sa Ahazom, prorok se njoj direktno obratio u samom proročanstvu, a to sigurno nije mogla biti Marija.
Svako ima pravo na svoje mišljenje i da vjeruje u ono što želi, ali ako ćemo pošteno, na takav način, vadeći stihove van konteksta, možemo bilo šta "dokazati". Svako može reći da ga je na božanski način rodila djevica i da se taj stih odnosi na njega. Na kraju, zaključak koji se sam nameće jeste da Matej očigledno robuje kružnom rezonovanju, vadi iz konteksta u klasičnom midraškom stilu, stihove tumači alegorijski u potpuno drugom svjetlu od izvorne namjene, peotički, simbolično, subjektivno.
Ponovo ponavljam, vjera je privatna stvar pojedinca i svako (pa i hrišćani) ima pravo da koristi slobodnu volju. U samoj analizi nismo se bavili stvarnim mogućnostima takvog događaja, nego kritičkom analizom Matejeve tvrdnje da se radi o ispunjenju biblijskog proročanstva. Analizom smo pokazali da to nije ispunjenje proročanstva, a za sve ostalo, stvar je svakog pojedinca da li će vjerovati ili ne.
Eliyahu Yardeni & Yirmiyahu Roe
P.S. na donjem linku, obavezno pročitati razlog nastajanja ove i sličnih analiza:
https://www.facebook.com/notes/eliyahu-yardeni/za%C5%A1to-prou%C4%8Davanje-tanaha/720708067960407
bezgresno zacece, zar Semiramida nije bezgresno zacela Tamuza i tako postala boginja sunca ili bogorodica .Nakon Nimrodove prirodne smrti , vjesto ona iskoristi svoju moc i pamet da izmanipulise ljude , sacuva vlast pa cak da nadje i svoje sljedbenike u dalekoj buducnosti.Svaki covjek nosi Boga u sebi i niko netreba da mu govori kako se moliti , koje zakone slusati , koliko love darivati Nema posrednika izmedju Boga i ljudi , zar mislite da je to svestenstvo , maaaa dajte, ako i dodje udnji dan ono , to svestenstvo prvo ce da gori u paklu
ОдговориИзбришиizgleda da ću stv preći u judaizam
ОдговориИзбриши