Koncept Satane u Tanahu

Mnogi vjeruju kako je Satana (Sotona) biće koje je izvor sveg zla, nasuprot Bogu koji je izvor sveg dobra. Po tim i sličnim vjerovanjima, Satana je arhineprijatelj Boga koji predvodi sile zla protiv Njega u borbi oko planete zemlje i ljudi koji na njoj žive. Većina onih koji vjeruju i revnosno prenose ove i slične priče, govore kako je upravo Biblija ili Tanah izvor koji nam daje informacije o ovim događajima i učenjima. Za nas, to je više nego dobar razlog da vidimo koliko je to tačno, i da zajedno pogledamo koji je to koncept Satane u Tanahu.

Kao prvo, treba naglasiti da ime Satana, koje se spominje u ovim vjerovanjima, potiče od hebrejske riječi "satan" שׂטן, a Satana ili Sotona je prilično tačna transliteracija ove riječi. Ona potiče od korjena glagola koji se piše identično kao i sama riječ "satan" (čita se siten, glagol u Piel glagolskoj grupi) i znači protiviti se, suprostavljati se. Tako da imenica "satan" znači protivnik ili suprostavljač, onaj koji se nečemu protivi ili suprostavlja. Sama riječ se nijednom u Tanahu ne pojavljuje kao lično ime, već kao i svaka druga zajednička imenica - npr. imenica sluga ili kralj.

U hebrejskom jeziku postoji nešto što se zove određeni član "ha" (slovo He/ה), slično kao što u engleskom jeziku postoji određeni član THE. Član ha/ה se može naći ispred imenice, ali NIKADA ispred ličnih imena (isto je i u engleskom).  Zato je nemoguće reći HaDavid ili The David, ali je moguće reći HaOved ili The Servant. Zbog toga što je "satan" zajednička imenica a ne lično ime kao npr. David ili Jehuda, u hebrejkom jeziku se ponekad ispred imenice "satan" upotrebljava određeni član ה , kao npr. u knjizi o Jovu. Zato se npr. u Septuaginti, grčkom prevodu Tanaha, "HaSatan" prevodi kao "diabolos", jer se zajedničke imenice uvjek prevode, dok se lična imena obično transliteruju.

Prema tome, već sa osnovnim poznavanjem hebrejskog jezika možemo uvidjeti određene činjenice koje nam mogu pomoći prilikom istraživanja i analize ove teme. U samom Tanahu ovaj glagol srećemo 6 puta, dok imenicu "satan" nalazimo na 27 mijesta.  Pojavljivanje ovog glagola možemo vidjeti na sledećim mjestima: Zah 3:1; Ps 38:21 71:13 109:4.20.29, a u nastavku ćemo se fokusirati na analizu same imenice i na koji način se upotrebljava u Bibliji.

Vjerovatno mnogi misle da se ova riječ prvi put pojavljuje u Jovu ili knjizi proroka Zaharije. Međutim, za divno čudo, prvu upotrebu ove riječi nalazimo u izvještaju o Valamu i Valaku u 4. Mojsijevoj knjizi, 22-om poglavlju. Priču već znate (a ko ne zna nek pročita), pa s obzirom na događaje, šta mislite ko je tu nazvan "satanom"?

Možda Valak - jer se protivio Izraelu i htio je da ga uništi? Ili možda Valam - jer nije poslušao Boga i protivio se njegovim savjetima? Ili možda Izrael, jer je bio nasuprot sviju njih?

Odgovor je: "Ni jedan, ni drugi, ni treći." U ovom konretnom događaju "satanom" je nazvan niko drugi do sam anđeo Gospodnji, kao što čitamo:

4. Moj 22:22  Ali se razgnjevi Bog što on pođe; i stade anđeo Gospodnji na put *da mu ne da (LeSatan Lo/לשָׂטָן לו); a on sjeđaše na magarici svojoj i imaše sa sobom dva momka svoja.

*doslovan prevod: "da mu bude satana" ili drugim rječima rečeno: "da mu bude protivnik".

Ovde je u Daničičevom prevodu (kao i većini exYu prevoda) upotrebljen glagol koji u potpunosti "maskira" smisao rečenice, iako je u hebrejskoj jeziku upotrebljena imenica "satan". Slične primjere ćemo vidjeti i u nastavku analize. Da li su u pitanju teološke predrasude i pristrasnost prilikom prevoda, sami procjenite.

Ono što je za nas bitno jeste da ovde "satan" nije nikakav neprijatelj Bogu ili neprijatelj ljudske rase generalno. Prema tome, u samoj Tori imamo slučaj gdje nalazimo da je "satan" Božji sluga, tj. anđeo Gospodnji koji je poslat da bude protivnik Valamu. U 32. stihu istog poglavlja poenta se ponavlja i sam anđeo potvrđuje da je on "satan", a u 35. stihu on govori u Božije ime. Do sada, šta iz ovoga možemo zaključiti?

1. Kada se "Bog razgnjevi" na nekog, On može poslati svoga anđela kako bi mu bio protivnik, tj. "satan", kako bi ga kaznio.
   
2. U tom slučaju, "satan" samo sprovodi Božju volju, tj. nije ni u kakvoj pobuni protiv Boga.

Idemo dalje. Sledeće mijesto gdje se pojavljuje ova riječ jeste u 1. Samuilovoj knjizi. Tu David, u određenom periodu svog života, bježi od ljubomornog Saula koji ga proganja i boji se da bi mu David mogao ugroziti mijesto kralja. Da ne bi išli previše u detalje, na kraju David zbog Saula bježi iz Izraela i odlazi kod Filistejaca, tadašnjih neprijatelja Izraela, a njihov kralj Ahis mu "pruža azil". U međuvremenu izbija rat između Filistejaca i Izraela, i kralj Ahis zahtjeva od Davida da sa svojim ljudima bude u njegovoj vojsci koja će se boriti protiv Izraela. David očigledno pristaje, i oni kreću u rat, no tik prije bitke filistejske vojskovođe se bune i zahtijevaju od Ahisa da Davida isključi iz bitke i tom prilikom kažu sledeće:

1. Sam 29:4 Pošlji natrag toga čovjeka, neka se vrati u svoje mjesto gdje si ga postavio, i neka 
ne ide s nama u boj, *da se ne okrene (LeSatan/לשָׂטָן) na nas u boju ; jer čim bi se opet umilio gospodaru svojemu ako ne glavama ovijeh ljudi?

*doslovan prevod: "da nam ne bi bio satana u ratu", tj. "da nam ne bi bio protivnik u ratu."
                                 (Ve Lo Jihje Lanu LeSatan BaMilhama/ולא־יהיה־לנו לשָׂטָן במלחמה)

Ovdje vidimo da su Filistejci zabrinuti da im David ne postane "satan", tj. protivnik. Bojali su se scenarija u kom bi se David u sred bitke okrenuo protiv njih i poskidao im glave, čime bi faktički odlučio bitku u korist Izraela i ponovo zadobio poene u Saulovim očima. Prema tome, ovde vidimo da "satan" može biti i čovjek, a ne samo anđeo! U kontestu priče, sasvim je očigledno da David nije zao čovjek, kao što ni anđeo Gospodnji u prethodnom primjeru nije neki "zli anđeo", tj. demon. Pa opet, u oba primjera za njih se kaže da su bili (ili trebali biti) "satane", protivnici ili suparnici.

Za sada, to nam pokazuje da riječ "satan", sama po sebi, nema ništa zlo u sebi - već da jednostavno, označava akciju koju određeni entitet sprovodi i ulogu koju preuzima na sebe, bio anđeo ili čovjek.

S tim u vezi, sledećih pet pojavljivanja ove riječi u Tanahu se nedvosmisleno odnosi na ljude.

2Sa 19:21  Ali odgovori Avisaj sin Serujin i reče: eda li toga radi neće poginuti Simej što je psovao pomazanika Gospodnjega?
2Sa 19:22  A David reče: šta je vama do mene, sinovi Serujini, te ste mi danas protivnik (LeSatan/לשָׂטָן)? zar će danas poginuti ko u Izrailju? jer zar ne znam da sam danas postao car nad Izrailjem?

U ovom slučaju Avisaj sin Serujin je nazvan "satanom", tj. protivnikom Davidu, jer se nije slagao sa njegovom odlukom da Simej ne bude pogubljen zbog svojih ranijih postupaka (vidi 2. Sam 16), kada je psovao i proklinjao Davida.

1. Car 5:16 (5:2) A Solomun posla ka Hiramu i poruči mu:
1. Car 5:17 (5:3)Ti znaš da David otac moj nije mogao sagraditi doma imenu Gospoda Boga svojega od ratova kojima ga opkoliše, dokle ih Gospod ne položi pod noge njegove.
1. Car 5:18 (5:4) A sada Gospod Bog moj dao mi je mir otsvuda, nemam nijednoga neprijatelja (Satan/שָׂטָן) ni zle smetnje.

Ovdje Solomon okolne narode i njihove careve naziva "satanima"/protivnicima.

1. Car 11:14  I podiže Gospod protivnika (Satan/שָׂטָן) Solomunu, Adada Idumejca, koji bijaše od carskoga roda u Idumeji.
...
1. Car11:23  Podiže mu Bog još jednoga protivnika (Satan/שָׂטָן), Rezona sina Elijadina, koji bješe pobjegao od gospodara svojega Adadezera cara Sovskoga.
...
1. Car 11:25  I bješe protivnik (Satan/שָׂטָן) Izrailjev svega vijeka Solomunova, i to osim zla koje činjaše Adad; i mržaše na Izrailja carujući u Siriji.

I ovdje su ljudi nazvani "satanom", tj. protivnicima. S tim da u ovom slučaju, zbog Solomonove neposlušnosti i otpada, Bog mu podiže protivnike/satane, tj. koristi ove zle ljude kako bi kaznio njegovu neposlušnost. Na sličan način Bog kasnije koristi druge narode i njihove careve, kako bi izvršili Božju kaznu nad Izraelom.

Pored ovih šest pojavljivanja "satana" koji se do sada pojavljuju u Tanahu i koji nedvosmisleno ukazuju na ljude, postoji još jedan stih u Psalmima, koji najvjerovatnije ukazuje na čovjeka, ali sasvim je moguće da ukazuje i na anđela.

Psa 109:6  Postavi nad njim starješinu bezbožnika, i protivnik (VeSatan/ושָׂטָן) neka mu stane s desne strane. 

Bitno je još zapaziti da kada je nekome protivnik/satan "sa desne strane", to ukazuje da je ta osoba vjerovatno zgrješila i da je to vid kazne - jer bilo da je u pitanju čovjek ili anđeo, kada mu se satan/protivnik nađe sa "desne strane", to ukazuje na nevolje i sud nad osobom koja je nešto zgriješila. Ukoliko je osoba pravedna, Bog je taj koji joj je sa "desne strane" (Ps 16:8 109:31). Razlog zbog kojega mislimo da je vjerovatnije da i ovaj stih ukazuje na čovjeka, jeste kontekst Psalma, kao i četvrti stih koji koristi "satan" ali u formi glagola i on se, nema sumnje, odnosi na ljude.

Psa 109:3  Riječima zlobnijem sa svijeh strana gone me, i oružaju se na me ni za što. 
Psa 109:4  Za ljubav moju protive se meni (Jistenuni/יִשְׂטְנוּנִי), a ja se molim. 

Međutim, čak i da se kojim slučajem radi o anđelu a ne čovjeku, to ni u kom slučaju ne bi bio neki pobunjeni anđeo koji se zove Satana, već jednostavno anđeo Gospodnji koji sprovodi Božju volju - kao što smo vidjeli na početku bilješke (vidi 4.Moj 22:22).

Ostala su nam još tri situacije u kojima se pojavljuje riječ "satan" u Tanahu, i svaka od njih najvjerovatnije ukazuje na anđele ili duhovna bića, slično kao u situaciji kod Valama. Ono što je posebno zanimljivo, jeste da većina ljudi koja čita Bibliju na exYu prevodima nije ni svjesna da se u svim ovim primjerima koje smo naveli koristi riječ "satan" ili Satana. Ta riječ je identična onoj u situacijama koje slijede, a koje su u tim prevodima prevedeni kao "Satana" sa velikim S, aludirajući čitaocu da je u tim primjerima u pitanju neka posebna ličnost (pali anđeo), što je očigledna pristrasnost jer se ti primjeri ni po čemu ne razlikuju od ovih koje smo do sada analizirali.

Zato, da bi što bolje i jasnije shvatili te situacije koje sljede, moramo znati da kada se god u Tanahu spominje bilo koji anđeo, uvijek je riječ o anđelu od Boga יהוה koji sprovodi Božju volju. Kad god Tanah govori o "dobrim" ili "zlim duhovima", o anđelima uopšte, u sve i jednom slučaju te "duhovne sile" su pod direktnom Božjom komandom i tvore Njegovu volju.

Prvi primjer za ovu tvrdnju nalazimo u knjizi o Sudijama 9:23, gdje Bog doslovno šalje "zao duh" među Avimeleha i građane Sihema, kako bi se pobunili jedni protiv drugih i kako bi bili kažnjeni za zlo koje su ranije učinili. (vidi Sud 9:1-6; 9:56-57)

Drugi primjer nalazimo u 1.Samuilovoj 16:14, gdje duh Božji napušta Saula nakon što je Saul "grdno" sagrješio ne poslušavši Boga jer nije izvršio sud nad Amaličanima, a dolazi "zao duh" kako bi ga uznemiravao i "mučio". Ova neposlušnost je bila ujedno i razlog zbog kojega mu je Bog oduzeo krunu i prenio je na Davida. Međutim, ono što je bitno za našu analizu jeste da taj "zao duh" ne dolazi sam od sebe, već je tekst jasan - taj "zao duh" ponovo dolazi od Boga. Tekst ne ostavlja puno prostora kako bi tvrdili da je "Bog dopustio da zao duh dođe na Saula", već jednostavno kaže od koga dolazi, ko ga je poslao - a to je Bog.

Još jedan primjer vidimo u 1.Carevima 22 i 2.Dnevnika 18, gdje prorok Mihej u viziji posmatra nebeski sud predvođen Bogom i "svom vojskom nebeskom", koja mu stoji sa desne i lijeve strane. Očigledno su u pitanju anđeli. U jednom trenutku vizije Bog pita ko će sići na zemlju i pobrinuti se da zli kralj Ahav pogine u bitci kod Ramota. Nakon nekoliko predloga, izlazi jedan duh i predlaže da siđe na zemlju i bude "lažljiv duh" u ustima Ahavovih proroka, kako bi ga ubjedio da ode u bitku i tamo pogine. Bog se napokon slaže sa ovim predlogom, i šalje ovog duha kako bi izvršio zadatak. Zapazite da Bog šalje ovog duha kako bi lagao i onemogućio Ahavove proroke da govore istinu! Fenomenološki posmatrano, mi bismo rekli da je ovo "zli duh", jer laže i obmanjuje ljude. Međutim, jedno je sigurno - čak i kad bi ove i slične stihove shvatili samo kao parabolu a ne doslovne događaje, poruka i pouka priče je više nego jasna - Bog kontroliše svaku duhovnu silu, pa samim tim i svaki "zao duh".

Ne postoji ni jedan jedini primjer niti stih u Tanahu gdje "zli duhovi" imaju nad sobom nekog zapovjednika mimo Boga. Nigdje ne nalazimo primjer palog anđela koji predvodi ili komanduje demonima.

U vanbibliskim i apokrifnim spisima, situacija je dosta drugačija, ali pošto ovde analiziramo šta Tanah uči o ovoj temi, ta učenja i priče nam u ovom trenutku nisu bitne - iako mi se čini da je hrišćanska ideja Satane u direktnoj vezi sa učenjima ovih spisa koji svoje uporište nalaze čak i u "Novom zavjetu".

Isto tako, bitno je napomenuti da ova saznanja imaju određene implikacije, mijenjaju ugao iz kojih posmatramo mnoge stvari i postavljaju neka ozbiljna pitanja na koja treba dati odgovor - pogotovo pitanja patnji, stradanja i zla na ovom svijetu. Ali, o tome neki drugi put. Za sada ćemo se fokusirati na temu naše analize, kako bi postavili čvrrst temelj na kome ćemo graditi sve ostalo, kako bi mogli pravilno da odgovorimo na većinu pitanja koja nas muče.

Sledeći bitan događaj koji ćemo analizirati jeste događaj u 1. Dnevnika.

1Ch 21:1  Ali usta Sotona (Satan/שָׂטָן) na Izrailja i navrati Davida da izbroji Izrailja. 

Ako ste pažljivo pratili, u svim dosadašnjim pojavljivanjima u našoj analizi (isto je i kod svih "exYu prevoda", pa i većine engleskih prevoda), svi do jednog su prevodili imenicu "satan" kao protivnika, protivljenje, neprijatelja i sl. Međutim, u ovoj situaciji svi prevodi se slažu i odjednom protivnik postaje Satana?! Takođe, treba imati u vidu da oni misle na palog anđela koji se zove Satana. Satana sa velikim S odjednom postaje glavni krivac za grijeh Davida?!

Čemu takav prevod, kada je situacija skoro identična sa onim ranijim u analizi? To je jako zanimljivo pitanje i itekako je povezano sa vjerovanjima, predrasudama i subjektivnošću prevodioca. Poenta jeste da bi pravilan prevod bio:

1Ch 21:1  Ali usta protivnik na Izrailja i potaknu Davida da izbroji Izrailja. 

Sam po sebi, tekst nam ne daje odgovor ko je taj protivnik, niti zašto je to uradio. Da li je to neki čovjek, možda neko duhovno biće? Zašto je taj protivnik uopšte potaknuo Davida? Međutim, pošto imamo paralelan prikaz identičnog događaja iz 2. knjige Samuila tu čitamo:

2Sa 24:1  A Gospod se opet razgnjevi na Izrailja, i potaknu Davida na njih govoreći: "Hajde izbroj Izrailja i Judu."
2Sa 24:2  I reče car Joavu, vojvodi svom: "Prođi po svijem plemenima Izrailjevijem od Dana do Virsaveje, i izbrojte narod, da znam koliko ima naroda."

U ovoj verziji događaja tekst jasno i nedvosmisleno ukazuje kako na razlog dolaska "satana" tako i ko se krije iza ovog protivnika - a to je ponovo Bog! Tako da dobijamo odgovor i kako je Bog potaknuo Davida. Potaknuo ga je preko svog anđela koji je bio satan/protivnik Izraelu.

Ako se vratimo na situaciju u 4.Moj 22, vidimo da je Bog poslao svog anđela da bude "satan"/protivnik Valamu zato što se razgnjevio na njegovu neposlušnost. Da kojim slučajem magarica nije skrenula sa puta Božji anđeo bi ubio Valama i na taj način izvršio Božji sud nad njim (vidi 4.Moj 22:33).

Na identičan način i ovde vidimo kako se Bog razgnjevio, ali ovoga puta zbog neposlušnosti Izraela! Kao kod Valama, i ovde imamo Božjeg anđela koji je protivnik/satan Izraelu (zbog njihove neposlušnosti) i koji na kraju izvršava sud nad Izraelom (2.Sam 24:16; 1.Dn 21:15). Prema tome, ponovo vidmo da Bog može poslati svog anđela da bude protivnik/"satan" kako bi kaznio ljude zbog njihove neposlušnosti. Ovaj koncept je identičan ideji iz Psalma 109, koji smo ranije analizirali.

Međutim, kako neko ne bi pomislio da Bog potiče ljude da čine grijeh "iz čista mira", treba obratiti pažnju na nekoliko stvari. U ovom slučaju Izrael je zgriješio i zbog toga se Bog i razgnjevio u samom startu. Ovde nije riječ i pravednim osobama koje Bog navodi da čine grijeh pa ih zbog toga kažnjava - već o ljudima koji su neposlušni Bogu, pa ih Bog podstiče da rade određene stvari (već su zgrješili), kako bi na njihovom primjeru pokazao svoju slavu i sud, koji obično ima mnogo širi kontekst i širu poruku.

Priče 22:8  Ko sije bezakonje žeće muku, i pruta gnjeva njegova nestaće.

Priče 29:1  Čovjek koji po karanju ostaje tvrdoglav, ujedanput će propasti, da neće biti lijeka.

Upravo ovo se desilo faraonu tokom 10 pošasti koje su pogodile Egipat, jer je držao Jevreje kao robove i nije im dopustio da odu služiti Bogu. Kada mu se Bog prvi put obraća (preko Mojsija i Arona) i od njega traži da pusti Izrael, faraon to odbija i stavlja na Jevreje još veće ropstvo. Nakon toga, kako započinje 10 pošasti, faraon prvo sam sebi "otežava srce" (2.Moj 8:11 (15)), da bi tek nakon tvrdoglavog istrajavanja u svojim pogrešnim izborima,  sada Bog nastavio da mu "otežava srce" (2.Moj 9:12) i tako mu sudio za grijeh koji je već počinio - ujedno "dodavajući" još grijeha i osude na njega i Egipat, kako bi u jednom širem kontekstu pokazao svoju slavu i izveo Jevreje iz ropstva. Sličan princip smo već našli i u Sudijama 9, 1.Samuilovoj 16, 1.Dnevnika 22 i sl. Princip je više nego jasan:

• Ukoliko smo napravili grijeh, tvrdoglavi smo i ne želimo da se iskreno pokajemo, Bog može da uzrokuje naše buduće loše izbore i da nas potakne da učinimo još grijeha kako bi nas kaznio, i eventualno u nekom širem kontekstu pokazao posljedicu našeg prvobitnog izbora.

• Pored kazne, razlog može biti i kako bi se osobi ukazalo na njeno griješno stanje (koga nije svjesna) da bi se na kraju pokajala i vratila na pravi put (Davidov primjer kod prebrojavanja Izraela).

Do sada, ni traga ni glasa od pobunjenog Satane koji predvodi pobunjene anđele (demone) u borbi protiv Boga i ljudi. Međutim, da vidimo šta kaže prorok Zaharija, jer i on spominje "satana".

Zec 3:1  Poslije mi pokaza Isusa poglavara svešteničkoga, koji stajaše pred anđelom Gospodnjim, i Sotonu (HaSatan/השָׂטָן), koji mu stajaše s desne strane da ga pre.

Zec 3:2  A Gospod reče Sotoni (HaSatan/השָׂטָן): Gospod da te ukori, Sotono, Gospod da te ukori, koji izabra Jerusalim. Nije li on glavnja istrgnuta iz ognja?

Ovde imamo "satana", protivnika prvosvešteniku, koji još i na kraju biva ukoren od Boga. Mnogi će reći kako ovde imamo definitivni dokaz da postoji Satana koji je neprijatelj Bogu i ljudima. Međutim, prije nego što požurimo sa zaključcima, hajde da analiziramo nekoliko stvari, pogledamo kontekst, i da imamo na umu sve što smo prethodno naučili analizirajući koncept "satana".

Zec 3:3  A Isus bijaše obučen u haljine prljave, i stajaše pred anđelom. 

Zec 3:4  A on progovori i reče onima koji stajahu pred njim: skinite s njega te prljave haljine. I reče mu: "Vidi, uzeh s tebe bezakonje tvoje, i obukoh ti nove haljine."

Kao prvo, u pitanju je vizija koju je Zaharija primio od Boga, a ne stvarni događaj. U njoj imamo nekoliko elemenata koji nam ukazuju da "satan" tu nije prikazan bez razloga. On stoji "sa desne strane" prvosvešteniku, a pored toga prvosveštenik nosi "prljave haljine"! I jedan i drugi simbol ukazuju na grijeh. Prvi simbol smo analizirali u Psalmu 109, a u Isaiji 64:5(6) možemo čitati kako je pravednost Izraela upoređena sa "nečistom haljinom", što je značilo da su oni zgrješili (Isa 64:5-9).

Prema tome, vjerovatno je Isus nešto zgrješio pa je zbog toga prisutan "satan", protivnik koju mu stoji sa "desne strane" i zbog čega je obučen u "prljave haljine." Samo prisustvo "satana" i još "sa desne strane" ukazuje na grijeh ili sprovođenja osude, pogotovo ukoliko je u pitanju anđeo "satan" (vidi 4.Moj 22:22; 1.Dn 21). Postoji mogućnost da je u pitanju i neki čovjek (nemamo vremena da se time u detalje bavimo), ali u ovom trenutku to i nije toliko bitno koliko činjenica da se ovaj "satan" ni po čemu ne razlikuje od primjera koje smo ranije analizirali, a koji jasno pokazuju da "satan" nije pobunjeni anđeo koji je izvor svog zla, nego jednostavno nečiji protivnik.

Fraza koju čitamo "nije li on glavnja istrgnuta iz ognja" može da se razumije na više načina. Jedan od njih, koji se uklapa u kontekst cijele vizije, jeste da je "on", koji je izvučen iz vatre, ustvari Isus koji je spašen od ranije Božije osude, simbolički predstavljene "vatrom"
(Jez 21:36(31) 22:21).

Ovaj scenario objašnjava i razlog ukoravanja "satana". Jer s obzirom da je u pitanju vizija i simboličan jezik, ukoravanje "satana" bi predstavljalo povlačenje Božje osude sa Isusa, jer dok je bio "u vatri" anđeo je sprovodio Božji sud, a onog trena kada je "izvađen iz vatre", anđeo je ukoren a osuda povučena. Ova slika je više nego očigledna u nastavku vizije gdje Bog zapovjeda da mu se skinu "prljave haljine" i obuku "nove", kojima se simbolički sa njega uklanja njegovo bezakonje koje je nosio, i zbog čega je vjerovatno "satan" uopšte i bio prisutan u ovoj viziji, i to još "sa desne strane". U jednom trenutku taj "satan" je ukoren, jer je u međuvremenu sam Bog sa Isusa "skinuo" bezakonja, tako da nije više bilo razloga da mu bude protivnik.

Prema tome, ni ovde ne vidimo bilo kakvog pobunjenog anđela koji je bori sa Bogom i sl. koncepte. Čak i kada bi literalno shvatili ovu viziju, najviše što se može zaključiti na osnovu teksta jeste da je ovaj "satan" neka vrsta "tužioca za grijeh", i da je prisutan u situacijama kada ljudi zgriješe kako bi im se "protivio" zbog toga.

Ostalo nam je još samo da analiziramo pojavljivanje imenice "satan" u knjizi o Jovu i time bi pokrili svako pojavljivanje "satana" u Tanahu. Od 27 puta koliko se ova riječ koristi u Tanahu, 13 pojavljivanja smo već analizirali, a 14 preostalih se nalazi u knjizi o Jovu. Nevezano za to da li će neko shvatiti te događaje doslovno ili alegorijski, mi ćemo svakako analizirati koncept koji se krije iza upotrebe "satana" u ovoj knjizi kako bi zaokružili našu analizu.

Ljudi obično koriste knjigu o Jovu kako bi potkrepili vjerovanja da je Sotona stvarna ličnost i da je pali anđeo u pobuni protiv Boga i ljudi. Međutim, kao što ćemo vidjeti analizom teksta i svih aspekata koji se nalaze u njemu dobija se dosta drugačija slika. Svih 14 pojavljivanja riječi je u identičnom kontekstu i u dva odvojena izvještaja. Analizu ćemo početi prvim izvještajem koji se nalazi  na samom početku knjige o Jovu:

Job 1:6  A jedan dan dođoše sinovi Božji da stanu pred Gospodom, a među njih dođe i Sotona (HaSatan/השָׂטָן).
Job 1:7  I Gospod reče Sotoni (HaSatan/השָׂטָן): "otkuda ideš?" A Sotona (HaSatan/השָׂטָן) odgovori Gospodu i reče: "prohodih zemlju i obilazih."Job 1:8  I reče Gospod Sotoni (HaSatan/השָׂטָן): "jesi li vidio slugu mojega Jova? nema onakoga čovjeka na zemlji, dobra i pravedna, koji se boji Boga i uklanja se oda zla."Job 1:9  A Sotona (HaSatan/השָׂטָן) odgovori Gospodu i reče: "eda li se uzalud Jov boji Boga?Job 1:10  Nijesi li ga ti ogradio i kuću njegovu i sve što ima svuda unaokolo? djelo ruku njegovijeh blagoslovio si, i stoka se njegova umnožila na zemlji. Job 1:11  Ali pruži ruku svoju i dotakni se svega što ima, psovaće te u oči."Job 1:12  A Gospod reče Sotoni (HaSatan/השָׂטָן): "evo, sve što ima neka je u tvojoj ruci; samo na njega ne diži ruke svoje. I otide Sotona (HaSatan/השָׂטָן) od Gospoda"

Šta se ovde zaista dešava i ko su sinovi Božji? Zašto je "HaSatan" među njima? Zašto se Bog uopšte obraća ovom "HaSatanu"? Šta je "HaSatan" radio na Zemlji? Šta je "HaSatan" za Boga da bi mu uopšte spominjao Jova? I možda najvažnije pitanje, da li je "HaSatan" ovde prisutan kao pobunjeni i zli anđeo?

Krenimo redom. Kada se govori o "sinovima Božjim" u Jovu vjerovatno se misli na anđele, jer kasnija upotreba ove fraze u samoj knjizi izgleda da ukazuje na tu činjenicu (Jov 38:7).

Šta je značenje fraze "stajati pred Bogom"? Identičnu frazu nalazimo u knjizi Isusa Navina 24:1 i u 1.Samuilovoj 10:19, a slični primjeri koji nam takođe mogu pomoći da razumijemo ovu frazu se nalaze u Sudijama 20:1-2 i Zahariji 6:5. Ideja koja se provlači kroz ove primjere, ukazuje na činjenicu da Božje sluge dolaze ili "stoje pred Bogom" kako bi ih Bog obavjestio o nekim bitnim stvarima, kako bi dobili neka uputstva i zapovjesti, kao i da bi se ispitale i sudile neke bitne stvari i tom prilikom čulo Božje mišljenje.

U Jovu vidimo da je među "sinovima Božjim" ili slugama Božjim i "HaSatan". Međutim, ne daje nam se nikakva naznaka da on ne bi trebao biti tu zbog svoje eventualne pobune ili zle prirode. Uopšte se ne postavlja pitanje njegovog prisustva, a kao što smo ranije mogli vidjeti, u samoj imenici "satan" nema ništa što apriori podrazumjeva pobunu ili neki izvor zla. Pored toga, sama ideja da neko ko je po prirodi zao i u pobuni protiv Boga može da "stoji pred Bogom" je u najmanju ruku problematična. (Psa 5:4; Psa 11:4-7; Psa 94:20; Psa 101:7 itd.)

Prvo pitanje koje Bog postavlja ovom "satanu" jeste "Odakle dolaziš?" ili "Gdje si bio?", što baš i nije način na koji bi ste se obratili svom najvećem neprijatelju kada vam dolazi u kuću. Međutim, jedno ovakvo pitanje bi bilo sasvim prikladno za nekoga ko nam je podređen i ko radi za nas, što je u skladu sa činjenicom koju smo ranije pokazali - a to je da "satan" u formi anđela samo izvršava Božje naredbe.

"HaSatan" odgovara i kaže "prohodih zemlju i obilazih". Riječ "prohodih" je hebrejska riječ (sut/שׁוט) i kada se god koristi u Tanahu nosi sa sobom ideju traženja, pretraživanja ili nadgledanja (Jer 5:1; Dan 12:3-4; 2.Sam 24:2; 2.Dn 16:9 itd.). S tim u vezi, očigledno da je ovaj "satan" obilazio zemlju kako bi nešto tražio, istraživao i nadgledao, a šta bi to moglo biti vidimo iz sledećeg Božjeg pitanja:

Job 1:8  Jesi li vidio slugu mojega Jova? nema onakoga čovjeka na zemlji, dobra i pravedna, koji se boji Boga i uklanja se oda zla. 

Ovde Bog ukazuje na Jova kao izrazito vjernu i pravednu osobu koja se sklanja od zla, što nam daje jasan odgovor šta je tražio i istraživao ovaj anđeo. Tražio je i nadgledao pravedne i nepravedne ljude na Zemlji, jer nakon pada u grijeh ljudi su dobili mogućnost "da znaju šta je dobro a šta je zlo", pa samim tim to "znanje" mogu iskoristiti za stvaranje dobra ili zla. Ljudi koji ovo znanje koriste prema Božjim uputstvima, na dobro sebe i svojih bližnjih su pravednici, a oni koji zloupotrebljavaju ovu mogućnost se nazivaju zlikovci. Sjetite se da smo ranije utvrdili da je "satan" Božji sluga koji je povezan sa sprovođenjem Božje kazne nad nepravednicima (4.Moj 22; 1.Dn 21), a ovde Bog ukazuje na Jova kao primjer vjernosti i pravednosti.

"Satan" tu postavlja pitanje Jovovih pobuda i bogatstva koje ima, Bog prihvata da se i to provjeri i tako počinje kušanje Jova. Kao prvo, zapazimo redosljed kojim se došlo do toga da se Jov uopšte iskuša. "Satan" ništa što radi ne može da uradi svojevoljno, već za sve traži odobrenje od Boga. Drugo, "satan" nema nikakvu moć da kazni Jova već kaže Bogu:

Job 1:11  Pruži ruku svoju i dotakni se svega što ima, psovaće te u oči. 

Nakon toga, Bog daje moć "satanu" da radi šta god želi sa svime što Jov ima, ali da ne dira Jova. Tako Jov gubi i djecu i svo bogatstvo koje je stekao, međutim ne griješi već daje hvalu Bogu. Obratimo pažnju šta Jov kaže:

Job 1:21  I reče (Jov): "go sam izašao iz utrobe matere svoje, go ću se i vratiti onamo.Gospod dade, Gospod uze, da je blagosloveno ime Gospodnje."

Zapazimo kako Jov razumije i vidi ove događaje. Bog je taj koji mu je sve oduzeo a ne "satan"! Bog je taj koji ima apsolutnu moć nad svime i niko drugi.

I sledeći put kada "satan" dolazi pred Boga među "sinovima Božjim" (Jov 2,1-7) nakon što je Jov prošao prvi test Bog se i dalje hvali Jovom i njegovom vjernošću i pravednošću. Kao i prvi put "satan" traži dopuštenje kako bi ponovo testirao Jova, ali ovaj put preko njegovog tijela. Ponovo, Bog mu daje dopuštenje i moć da to uradi, i ponovo Jov se pokazuje vjernim. Obratimo pažnju šta Jov odgovara svojoj džangrizavoj ženi:

Job 2:10  A on (Jov) joj (ženi) reče: govoriš kao luda žena; dobro smo primali od Boga, a zla zar nećemo primati? Uza sve to ne sagriješi Jov usnama svojim. 

Jasna i nedvosmislena implikacija Jovovih riječi jeste prosta činjenica da i dobro i zlo koje nije u njegovim vlastitim rukama i rukama ljudi, dolaze direktno od Boga! Kasnije, sam Bog ponavlja ovu misao kada se obraća kralju Persije:

Isa 45:6  Od istoka sunčanoga i od zapada da nema drugoga osim mene; ja sam Gospod i nema drugoga, Isa 45:7  Koji pravim svjetlost i stvaram mrak, gradim mir i stvaram zlo; ja Gospod činim sve to!

Jov nijednom ne daje zasluge "satanu" za zlo koje ga je zadesilo, niti ga uopšte pominje. U ostatku knjige "satan" se više uopšte ne pojavljuje i Jovova rasprava je sa njegovim prijateljima i samim Bogom. Na samom kraju knjige, njegova familija i prijatelji mu dolaze kako bi žalili sa njim i utješili ga "za svo zlo koje je Bog donjio na njega" (Jov 42:11). Sva odgovornost, za sve što se desilo Jovu, je na Bogu a ne na "satanu"!

Zašto je "satan" uopšte dovodio u sumnju Jova i zašto se sve odigralo na ovakav način?

Očigledno da je "satan" mislio da je Jov vjeran Bog zbog koristi od Božjih blagoslova a ne zbog samog Boga. Na kraju se pokazalo da je pogrješio. S obzirom da je na početku knjige ovaj "satan" predstavljen kao biće koje "traži, istražuje i nadgleda" Zemlju, a od prije znamo da "satan" ima za cilj da kazni grijeh, niti je čudno niti je nelogično da je ovaj "satan" bio skeptičan prema pobudama ljudi. Međutim, možemo li u svemu ovome da vidimo zlog, palog i pobunjenog anđela? Samo ako tekst čitamo sa unaprijed formiranim stavom, pa želimo da te stavove inputiramo u sam tekst bez da ga kritički analiziramo i uzmemo u obzir kontekst cijelog Tanaha.

Na kraju, možemo zaključiti da sve što Bog čini preko svojih slugu, bilo dobro ili zlo, pripisuje se isključivo Njemu! Kada Mojsije predvodi Izrael i izvodi ih iz Egipta, Bog je taj koji ih ustvari izvodi. Kada anđeo smrti ubija prvence Egipta, Bog je taj koji ih ubija. Kada Bog šalje svog anđela da prenese poruku, Bog je taj koji priča. Kada anđeo priča sa Avramom i kada uništava Sodom i okolne gradove, Bog je taj koji priča sa Avramom i onaj koji ih uništava. Zato, kada Bog preko "satana" nanese štetu i nesreću na Jova, Bog je taj koji mu nanosi štetu i nesreću!

Ne postoji ni jedan stih u Jovu, niti jedno jedino mijesto u cijelom Tanahu, gdje je "satan" okrivljen ili kažnjen za bilo šta. Najgore što je "dobio" je ukor u Zahariji, o čemu smo već govorili. Prema tome, na osnovu onoga što smo vidjeli u knjizi o Jovu, "HaSatan" je neko koga Bog može da iskoristi kako bi kušao ljude. Njemu je dozvoljeno čak i da optuži nekoga kako bi se ispitale pobude i motivi. Na sličan način Bog koristi i ljude, npr. lažne proroke kojima daje moć da čine određene stvari i čuda, kako bi kušao Svoj narod i vidio da li "ljube Gospoda Boga svojega iz svega srca svojega i sve duše svoje." (5.Moj 13)

Sve u svemu, kada se podvuče crta analizirajući Tanah, više je nego jasno da je Bog apsolutni suveren i jedini pravi izvor svake sile i moći, i Njemu je podređena svaka duhovna sila. Ne postoji niko ko bi mu se mogao suprostaviti i ko bi se mogao takmičiti sa Njim. Jednostavno rečeno, ne postoji niti jedan jedini primjer u Tanahu gdje vidimo da postoje neke pobunjene duhovne sile, neki demoni predvođeni Satanom koji tjeraju ljude da čine zlo, niti vidimo kako je taj Satana pobunjeni anđeo i izvor sveg zla.

Možemo slobodno reći da je "satan" u Tanahu zajednička imenica za bilo koga ko je nekome protivnik, a ne nužno Bogu - kako se to obično vjeruje.

Što se tiče nas ljudi - zbog toga što imamo slobodnu volju, sami biramo da li ćemo izabrati dobro ili zlo, pa zbog toga za sva zla koja su u ljudskim rukama Bog nije, niti može biti odgovoran, iako smo vidjeli da Bog koristi sve što se dešava na ovoj planeti (bilo dobro ili zlo) kako bi sproveo Svoju volju. Za zla koja ljudi čine nije odgovoran niko drugi do sami ljudi koji odlučuju da čine to isto zlo i zato će na kraju, kada se svedu svi računi, "Bog suditi i pravedniku i bezbožniku; jer ima vrijeme svemu i svakom poslu." Zato...

"Tražite dobro a ne zlo, da biste bili živi; i tako će Bog biti s vama!"

Eliyahu Yardeni & Yirmiyahu Roe

Za analizu Isaije 14 (Lucifera) i Jezekilja 28 (heruvima zaklanjača) pogledati ranije bilješke:
https://www.facebook.com/notes/eliyahu-yardeni/ko-je-zaista-lucifer/703508513013696
https://www.facebook.com/notes/eliyahu-yardeni/ko-je-heruvim-zakljanja%C4%8D-u-jezekilju-28/708326105865270